Mitovi i zablude o srodnim dušama

Iskren saradnik Svetlosti to zna i u sopstvenim promenama vidi i onog koji je podstakao i inspirisao. Ako bi Hefet, sin Zeusov, upitao neki par: da li želite biti cjeloviti, uvijek i danju i noću zajedno? Mirna, draga i mudra osoba koja ima šta ponuditi. Oboje istražuju život,ali cijelo vrijeme imaju otvoreno Srce jedno prema drugom.

Mi skladno plovimo zajedno bez napora ili konflikata 11. Vaši razgovori nikad da završe 12. Ali život nije baš tako jednostavan.

NAJČITANIJE: - To nije samo znak poštovanja, već je i najbolji način povezivanja s nečijom dušom.

Na našem putu kroz inkarnacije uvijek srećemo iste duše koje kroz nas uče ili mi učimo od njih. Taj proces je uvijek obostran. Srodne duše su svi članovi naše šire i uže obitelji, svi naši prijatelji i poznanici, naši poslovni kolege, susjedi, osobe koje idu s nama u školu, učitelji, i sve ostale osobe koje nam pomažu u ovom životu za naš daljnji razvoj kako u pozitivnom tako i u negativnom smislu. Srodna duša mogla bi se definirati i kao osoba koja nas uvijek opravdava pred drugima, koja je naš suučesnik koji u nama vidi ono što drugima promiče. Srodna duša zove nas telefonom baš onda kad smo mi željeli zvati nju. Zna kako se osjećamo, a da ništa ne kažemo, prepoznaje i obraća pozornost na te mini signale koje šalje naše tijelo, a koje samo ona zna pročitati. U nju imamo potpuno povjerenje, znamo da nam govori istinu i da ne postoje skrivena značenja. Čita nam misli, zna unaprijed naše potrebe, pišu u Sensa magazinu. Ljudi kad kažu srodna duša pretežno misle na osobu koja ispunjava naše srce i koja nas voli i želi podijeliti sve trenutke svoga života s nama. Osoba koja nam daje ljubav i harmoniju, romantiku… Ali ta osoba nije srodna duša nego naša određena srodna duša. Ta srodna duša je muški ili ženski dio nas. Radi se o ženskom ili muškom aspektu našeg višeg bića, naše više svjesnosti. Svaka osoba, bilo muško ili žensko, ima u sebi mušku i žensku stranu. Desna strana je takozvana ženska ili jing, a lijeva strana je takozvana muška ili jang. Srodne duše se prepoznaju po boji, mirisu, zvuku, melodiji i međusobno se privlače. Srodne duše su uvijek ista bića! One imaju isti zvuk, miris i iste energije čak i ako izgledaju potpuno drugačije ili ako se jedna duša inkarnirala, a druga ne. Tu energiju naše srodne duše osjećamo u srcu, jer se tu ta frekvencija u svakom slučaju osjeća i mi znamo da postoji naše sjedinjenje. Slično se dogodi ako se srodne duše sretnu. Onda se prisjetimo vječne ljubavi između nas. Kod prepoznavanja srodne duše je osjećaj tako lijep, Božanski i mi mislimo da postoji samo jedna srodna dusa. Ali nije uvijek tako da svoju srodnu dušu odmah prepoznamo. Katkad se dogodi da sretnemo srodnu dušu i tek poslije shvatimo da je ta duša bila kod nas, a mi je nismo prepoznali. U svakom slučaju se radi o ljubavi. Isto tako se može dogoditi da u ovom životu ne sretnete svoju srodnu dušu, ali nemojte zbog toga biti tužni jer ste povezani sa svojom srodnom dušom na duhovnoj razini i nitko nas ne može odvojiti. Dvije srodne duše su povezane vječno. Srodna duša i danas ostaje enigma. I najvjerojatnije baš zato vjekovima ima toliku moć. Postoji mit o tome da je svatko od nas jedna polovica, dok druga polovica, koja predstavlja naše ogledalo, luta tko zna kuda. Mi smo bili dvije polovice, a sada smo napokon cjelina. KO SU, U STVARI, NASE SRODNE DUSE? Da li ste pronašli srodnu dušu… U TV emisiji Opre Vinfri prikazanoj 5. Kristali za privlačenje srodnih duša… Nakon razvoda, Elizabet je krenula na put kako bi otkrila novu sebe. Elizabet Gilbert: Neke žene ne treba da budu majke… Naime, kako kaže, pojedine veze između srodnih duša su toliko jake, da jednostavno ne mogu tako intenzivne kao što i jesu opstati dugo. Ali da doveka živiš sa srodnom dušom? Srodne duše ti uđu u život samo da bi skinule još jedan sloj tebe a onda opet nestanu. Slično je ponovila i Oprinoj emisiji. A nekada, pošto nas promene, naše srodne duše ipak moraju otići iz našeg života, i tako nam dozvoliti da nastavimo pravo dalje samo svojim putem, samo srećniji, i drugačiji. Ipak, ovo neizvesno putovanje mnoge je koštalo sreće u ljubavi, braka i potomstva, jer im je duša koju su tražili ostala nedostižna. Da li zaista postoji naša idealna polovina, zapita se svako najmanje jednom u životu, a mnogi odu korak dalje i pomisle: A šta kada se sretnemo, kako ćemo da budemo sigurni da je to naša druga polovina i da li je to dovoljno da budemo srećni u ljubavi? I dok većina ovoj uvek intrigatnoj temi pristupa sa romantičnim predrasudama, psihijatri i psiholozi su mnogo racionalniji. Ovo je zahvalna tema za istraživanje jer može da joj se pristupi iz različitih apekata, pa ne čude brojna dokazivanja i opovrgavanja fatalnosti srodnih duša. Noviji zaključci naučnika i stručnjaka pokazuju da zaista postoji ljubav, odnosno neverovatna privlačnost već na prvi pogled, pa čak se ona oseti i u virtuelnoj komunikaciji putem poruka, ali da taj teret sudbinske ljubavi nije lako izneti u savremenom svetu. Grupa kanadskih bračnih terapeuta smatra da mnogi pojedinci danas ne znaju da se snađu u vezi sa srodnom dušom i ona na kraju puca, ostavljajući dva srca da lutaju dalje tražeći takvu bliskost koju ne nalaze više nikad, a po njima je to i razlog što su mnogi nesrećni u ljubavi. Njihovo istraživanje obuhvatilo je, s razlogom, samo dve kategorije — stariju populaciju i mlade do 23 godine. Prvi su mogli da sa distance sumiraju svoj emotivni život, a drugi su dovoljno zreli da mogu da osete srodnost duša, a dovoljno mladi da nemaju predrasude. Srodna duša nam je neko ko nam je apsolutno blizak, sa kojim se osećamo kao ni sa jednom drugom osobom i imamo osećaj da se znamo oduvek iako smo se možda tek upoznali. Naša istraživanja pokazala su da je većina ljudi srela tokom života takvu osobu, ali je mali procenat to realizovao u doživotnu vezu. Današnji čovek je prilično egoističan, a nekada su zbog ljubavi ljudi umirali, menjali veru, odricali se krune, bogatstva, porodice, zemlje. Sada je komoditet uzeo primat, pa ne samo da nikakva velika odricanja ne dolaze u obzir, već i udaja ili ženidba predstavljaju mnogima problem — tvrde stručnjaci. Posle susreta sa srodnom dušom, pošto se ispostavi da nam ta osoba ipak ne čita misli, ne ignoriše sve naše mane i ima svoju ličnost, dolazi do prvih problema. Romantična slika puca poput razbijenog ogledala i mnoge ostavlja u šoku, a posle takve sudbinske ljubavi koja je uprkos svemu pukla, lakše se ređaju naredne veze i ljubavi znatno manjeg intenziteta, a neka od njih se završi brakom. Takođe, egoizam savremenog čoveka može i da ugrozi vezu sa srodnom dušom i na drugi način — da dođe do zasićenja jer kad nam je neko apsolutno blizak i delimo gotovo iste stavove, vrednosti, imamo sličan ukus, takav odnos teče glatko i bez trzavica i svađa, a mnogi to ocenjuju kao kolotečinu i kreću u potragu za izazovima. Čak i u poslu i prijateljstvu srodnost duša ima značajnu ulogu. Istraživanja pokazuju da osobe koje su bliske mentalno i duhovno mnogo brže i preciznije rade u tandemu, imaju više uspeha, a u prijateljstvu su odlična podrška jedno drugome. Međutim, negativna strana u poslu je što su slični karakteri manje kreativni budući da posmatraju problem iz istog ugla i pristupaju mu sa istog stanovišta. Frank Pitmen, psihijatar iz Atlante, na osnovu dugogodišnjeg istraživanja zaključio je da ništa nije donelo toliko nesreće i nezadovoljstva čoveku koliko potraga za srodnom dušom, koja je najčešće neuspešna: — Ljudi bi trebalo da prestanu da veruju u mit o srodnoj duši, jer je zamišljaju kao nekoga ko je potpuno isti, a činjenica je da svi imamo različite rezvojne puteve, potičemo iz različitog društvenog miljea, porodica i imamo različita vaspitanja, viziju sveta, braka, ljubavi, vernosti — tvrdi Pitman. Večita je misterija i da li imamo više srodnih duša ili to može da bude samo jedna osoba? On to objašnjava tako što s godinama sazrevamo i menjamo se pa tako ako nam je neko apsolutno odgovarao u 17 godina, jer smo bili na istom mentalnom, duhovnom i emotivnom nivou, možda nam nimalo ne bi odgovarao u trećoj ili četvrtoj deceniji jer bi došlo do raskoraka u sazrevanju ili bismo evoluirali u različitim pravcima. Nije mali broj slučajeva da pojedini parovi na prvi pogled osete neverovatnu odbojnost i da odmah uđu u sukob, pa posle mnogo bure konačno uplove i u emotivnu vezu. Međusobna antipatija i nesuglasice koje se događaju već prilikom upoznavanja teško da mogu da ukažu na susret srodnih duša. Ipak, pojedini stručnjaci smatraju da to nije tačno i da je to zapravo mehanizam odbrane kod osoba koje misle da nisu spremne za fatalnu ljubav. Zato mnogi nisu u stanju da prepoznaju srodnu dušu svesno, ali nesvesno je prepoznaju i zato dolazi do veoma burnih reakcija kada se sretnu. Ogromna netrpeljivost između dve osobe na prvi pogled može da ukaže i na to da one nisu spremne na sudbinski susret koji se upravo dogodio, ali ne mogu ni da ostanu ravnodušne jedno na drugo, zato odmah nastaje tenzija, svađa, netrpeljivost i slične burne reakcije. Posle početne faze netrpeljivosti, koja je često posledica šoka i straha od ljubavi, strasti se smiruju i dolazi do realizacije emotivne veze — naglašava američki terapeut za emotivne veze Irina Grin. BLISKOST GASI STRAST U POSTELJI Parovi koji su bliski i osećaju se kao srodne duše imaju najmanje kvalitetne seksualne odnose, pokazalo je istraživanje švedskih seksologa. Upravo težnja da se parovi spoje u jedno biće može seksualnu želju da pretvori u nežan, gotovo prijateljski odnos, više platonski nego seksualan. Svaki par prolazi kroz određene faze u emotivnoj vezi, posle prvobitne zaljubljenosti koja prerasta u ljubav i požuda prati taj tok. Početna strast dobija nežniju i prisniju notu, a kod apsolutno bliskih odnosa postoji tendencija da odnos uđe u kolotečinu jer se partneri čitaju kao otvorene knjige i brzo se gubi početna neizvesnost. Takođe, partneri koji su srodne duše neizbežno postaju i najbolji prijatelji zbog obostranog razumevanja. Uzburkane strasti na početku veze često ukazuju i na burnu vezu, pa svađe postaju neraskidivi deo odnosa. Ipak, ovakve veze mogu da budu i vrlo konstruktivne, iako na prvi pogled tako ne izgledaju. Posebno su poželjne u poslovnom odnosu jer sukob u mišljenju i temperamentu može da donese nesvakidašnja rešenja, da pomogne da se stvari sagledaju iz svakog ugla i da se poslu pristupi na potpuno suprotan način. U emotivnoj i bračnoj zajednici suprotne ličnosti koje se snažno privlače mogu da budu srećne samo ako su dovoljno zrele. Tada su u stanju da prihvate da partner ima drugačiji bioritam, želje i navike i da to iskoriste na najbolji način. Zato onaj koji je energičniji može da se posveti igranju sa decom i obavljanju obaveza koje zahtevaju brzinu i snagu, dok partner koji je mirniji može da se usredsredi na rešavanje problema u porodici, kućni budžet, kratkoročno i dugoročno planiranje… FENOMEN BLIZANACA Jednojajčani blizanci, osim što neverovatno liče, nesporno imaju i mnogo identičnih osobina. Najčešće imaju isti ukus u odevanju, jelu i piću, slične želje, ambicije i rituale. Činjenica je da se oni mogu nazvati srodnim dušama, odnosno da su dve polovine jedne duše, zato su interesantni za istraživanje čak i na temu ljubavi. Njihova neverovatna bliskost rađa novi svet, samo njihov, u kojem mogu da se sporazumevaju pogledima ili sopstvenim jezikom i stiču utisak da jedno drugome čitaju misli. Britanski naučnici su decenijama istraživali muške i ženske, ali i mešovite parove blizanaca u želji da otkriju nit koja povezuje njihove duše i čini ih srodnim. A zatim su probali da proniknu u ono što spaja emotivne parove koji su, po sopstvenom priznanju, srećni u ljubavi jer su našli svoju drugu polovinu. Zaključili su da bliskost dve duše, uz osećaj da je to naša izgubljena polovina, zaista postoji i da nije mit kako mnogi smatraju, posebno u savremenom svetu lišenom emocija i romantike. Međutim, najčešće barem jedan od partnera ne želi ići tim putem jer postići sve te ciljeve ispraviti prethodnu karmu, pročistiti je i dovršiti i dalje imati dovoljno želje ili privlačnosti da se bude sa drugom stranom često je zastrašujuće. Ustvari, nije neuobičajeno da karmičke srodne duše ustvari čak stvore nove lekcije i nagomilaju više neprijateljske karme što je suprotno od onog prvobitnog cilja — da se riješe prethodne neprijateljske karme. To je slučaj kao i što smo maloprije rekli — kad obje strane ne ulože dovoljno napora i odlučnosti da izliječe svoj odnos. Takav odnos, bio on platonski, romantični ili poslovni, može imati više prekida prije nego se okonča i raskine međusobna vezanost. Iako su neke karmičke srodne duše — ljubavnici čak mogu biti i u braku ili su prijatelji ili rade zajedno jako dugo vremena kako bi postigli prethodno postavljene duhovne ciljeve — ujedinjenje je nesretno, problematično i ciklično čas bolje, čas gore, miješa se ljubav i mržnja, itd Čak i ako ove karmičke veze krenu lijepo i završe lijepo uvijek između početka ikraja postoji više faza u kojima dolazi do neprijateljstva a što može biti veoma uznemirujuće. To je opet zato što je uglavnom namjera karmičkih srodnih duša ne da budu dugogodišnji partneri nego da pobijede ranije nesklade i nesporazume i zatim postignu zavrčetak i tada tek krenu dalje. Ako ovo nije postignuto mogu završiti tako što će se ponovno susretati u narednim životima, sve dok konačno ne urade kako treba ili jedno od njih ne odluči da u potpunosti otpusti drugo za sva vremena. SUDBINA I KARMA Pojmovi sudbina i karma nisu isto. Sudbinski događaji su ono što osoba ne može da izbegne i ne mora da se odnosi iskljucivo na ljubav. Sudbinska ljubav se desava da bi se iz te ljubavi rodila deca, potomstvo bez obzira da li se završava, rastankom ili srećnim brakom. Sudbinska ljubav ne mora biti i karmička jer u toku trajanja sudbinske ljubavi možemo napraviti budući karmički dug dok ga u toku karmičke ljubavi otplaćujemo, onaj iz prošlosti ili nasleđen od predaka. Većina ljudi doživi nekoliko ljubavi od kojih neke mogu biti sudbinske a neke karmičke. Karmičku ljubav karakteriše patnja, bar u nekom periodu, i često nemogućnost ostvarenja dobre komunikacije. Karmiču ljubav prate zanos i patnja. U karmičkoj ljubavi se po pravilu ponavlja obrazac iz prethodnih ljubavi ili prethodnih života, naših ili naših predaka ali model ponašanja treba da bude drugačiji i odnosi moraju da se raščiste bilo da se verbalizuju ili fizički dožive. Ruski parapsiholozi smatraju da je karma bioenergetski zapis i da je sadržan u jednom od nekoliko slojeva aure koja se sastoji od fizičkog, misaonog, emotivnog sloja. Velike strastvene ljubavi uvek su deo karmičkog zadatka jer samo ono što neko oseća kao potrebu svog bića, a što je zapisano u gentskom materjalu može da se ispolji ako se sretne osoba koja je je sposobna da prodre do emocionlane aure. Zato se strastvena karmička ljubav često dešava kada se to najmanje očekuje, neočekivani susreti koji izgledaju kao sudbinski a ljubav se doživljava kao snažna fizička privlačnost mada nije redak slučaj da pri poznanstvu dođe do odbojnosti, straha i pokušaja da se izbegne društvo te osobe. To može biti u vidu osećaja da će se nešto značajno dogoditi, neke vrste radosti ili nadahnuća, čak i umetničkog, egzaltiranih osećanja kojima se ne zna uzrok. Ako u fazi društvenog ili profesionalnog uspona osoba koja će postati naša karmička ljubav uđe u naš život, može ostati neprimećena, bar izvesno vreme. Duša je neće prepoznati kao karmičku ljubav jer je energija ljubavi usmerena ka drugim interesovanjima ili drugom, moguće privremenom partneru. Ipak, ta osoba je nekako uvek tu, uvek prisutna i uvek blagonaklona i možemo je sresti na mestima na kojima se i ne nadamo. Tada stupa na scenu naš karmički zadatak. Ne biti žrtva, a ne odreći se ljubavi. Što je teži zadatak pred nama to će veza biti komplikovanija, što je veća ljubav s jedne strane i superiornost ili odbijanje ljubavi s druge, karmički put je teži. Osoba koja pati u vezi uvek više voli a patnja je i dokaz da je na pravom putu da o sebi nešto nauči. Često se uloge obrnu, i ona druga strana počinje da otplaćuje svoj karmički dug kada je partner koji je patio postao trezveniji i stabilniji. Cesto se postavlja pitanje da li postoji nekoliko karmičkih ljubavi. U karmičkoj ljubavi svaki partner uči svoju lekciju o ljubavi, braku i stavljen je na ona iskušenja koja mu omogućavaju da duša nađe svoj put ka sreći. Moguće je da je u prethodnim vezama bio previše samouveren, bahat, netolerantan ili gord. Samoljublje, ponos , potreba da se poigravamo tuđim osećanjima, da budemo bezuslovno obožavani, tolerisani su osobine koje onemogućavaju da se otplati karmički dug jer blokiraju kanale ljubavi REINKARNACIJA ZAKON KARME U posljednje vrijeme povećava se interes za reinkarnaciju jer je to u ljudskoj primarnoj znatiželji. Što je sa mnom bilo pre ovog života? Što će biti sa mnom poslije propadanja — smrti ovog tijela? Postoji li život nakon smrti ili je to kraj našeg postojanja? Stručnjaci su pokušavali dokazati karmu, a naišli su na šokantna otkrića. Reinkarnacija ili ponovno rođenje je dio duhovne nauke drevnih indijskih Veda. Indijske Vede pojavile su se u pisanom obliku još pre 5. Vedski zapisi govore da su ljudi toga doba bili veoma inteligentni i imali moć pamćenja onog što se jednom izgovori. Zbog toga do nailaska ovog doba Kali-yuge nije bilo potrebe zapisivati vedska znanja. Svjestan nailaska ljudske degradacije u svakom pogledu, Vyasadeva književna inkarnacija Višnua odlučio je da ta vedska znanja prenese u pisani oblik kako bi se zaštitila od zaborava. Ljudskom umu su najdostupniji propratni vedski spisi često nazivani Pete Vede kao što su Srimad Bhagavatam i Bhagavad-gita jer predstavljaju prirodno i jednostavno objašnjenje vedskog učenja. Opširan sadržaj tog učenja odnosi se na učenje o reinkarnaciji i karmi. Pod reinkarnacijom ili ponovnim rođenjem se podrazumijeva seljenje duše iz jednog tijela posle smrti u drugo, novo tijelo prilikom rođenja. Zakon karme ili zakon uzroka i posljedice usko je vezan uz ovu metafizičku pojavu jer se reinkarnacija odvija po zakonima karme. Jednostavno rečeno, naš život u novom tijelu, odnosno, kakvo će ono biti i u kakvim okolnostima, zavisi od naših aktivnosti kao i od naših svjesnih i podsvjesnih želja iz prethodnog tijela. VRHUNSKI SPIS VEDSKOG UČENJA Bhagavad-gita je vrhunski autoritativni spis vedskog učenja i u njoj je reinkarnacija veoma jasno objašnjena. Možda nije na odmet reći da su Bhagavad-gitu veoma visoko cijenili i onoj lijepo govorili Einstein Albert, Arthur Schopenhauer, Gete, Immanuel Kant, Hegel i drugi. Ona započinje učenjem o duhovnoj nauci sa porukom da smo mi duhovna bića i da je naša prava osobnost duša, a ne tijelo. Bhagavad-gita govori o nama kao o duhovnom biću, duši. Njeno učenje jeste da je naše grubo tijelo samo po sebi mrtvo i da je ono što daje tijelu energiju, pokret i svjesnost, upravo — duša. Moramo priznati da se saznanja današnje nauke ne mogu protiviti ovom učenju iz jednog razloga: današnja nauka ne zna objasniti Što je to što tijelu daje život ili Što je to svest i gdje je njen izvor. Prevladavajuće naučne pretpostavke da je život nastao nekom kombinacijom materijalnih elemenata jeste prvorazredna utopija. Ideja po kojoj se ta materija toliko usavršavala da je na kraju postala svjesna sama sebe je veoma smiješna i nema ništa zajedničkog čak i sa najprimitivnijim religijskim vjerovanjima. Duša se u vedskoj nauci objašnjava i tumači kao transcendentalna osobnost koja je sačinjena od vječne duhovne energije koja je, za razliku od materijalne energije, neraspadljiva. Ona je po prirodi vječna, ispunjena duhovnim znanjem, srećom, ljubavlju i težnjom za aktivnošću i služenjem. Te osobine duše manifestiraju se također i kroz ovo grubo materijalno tijelo, tako da svako od nas želi biti vječan, sretan, ispunjen znanjem o duhovnom i smislom materijalističke egzistencije. Svako želi manifestirati ljubav, aktivnost i služenje. Zbog neznanja, čovjek se lažno predstavlja sa ovim materijalnim tijelom smatrajući ga za svoju pravu osobnost, za svoje osobno biće i tako, videći da ovom tijelu prijeti patnja, smrt, drugi problemi i neželjeni događaji, on pati jer misli da je sve to, sreća, vječnost i ostale osobine duše, ugroženo i da će nestati sa smrću njegovog tijela. PITANJE DUŠE Po učenju vedske duhovne nauke i filozofije duša se nalazi u svim živim bićima. Isti principi života vrijede za sva živa bića: hrane se, odmaraju, brane i razmnožavaju. Ljudski život, posmatrajući njegove biološke funkcije, nije nešto posebno, jer i životinje i biljke se hrane, brane, odmaraju i razmnožavaju. Ako se čovjek bavi samo tim aktivnostima i ne interesira se za svoju duhovnu prirodu, on je duhovno mrtav i ne razlikuje se od životinje. Ljudsko tijelo i njegov nivo inteligencije omogućavaju mu da se raspituje o duhovnoj nauci i da dostigne samospoznaju. Ako ne teži ka tome, već ima namjeru da se ponaša kao sofisticirana životinja, stoji u vedskom razmatranju, on zloupotrebljava ljudski oblik života. Privučen tim niskim životom u isključivom interesu da zadovoljava svoja čula, on je primoran da izgubi ljudsku formu, i da se u sljedećem životu rodi u nižim oblicima života nego što je to čovječniji. Po učenju Veda reinkarnacija se ne odvija samo u ljudskoj formi već, duša, zavisno od karmičkih aktivnosti tijela i želja, poprima druga različita tijela. Riječ je o rađanju i umiranju u krugu SAMSARE slika gore , od nižih oblika života, kao što su biljke i životinje, do ljudskog oblika i tako u krug. Živa bića u materijalnom svetu imaju mnoge različite želje i namjere i zato postoji toliko mnogo različitih živih bića i oblika života. Različita živa bića nisu nastala nekim pogrešnim kopiranjem i greškama u genima, kako pokušavaju podučavati darvinističke i slične teorije, već je materijalna priroda ta koja omogućava nastanak različitih živih bića zavisno od njihovih želja. Darvinistička teorija o prelasku vrsta iz jednih formi u druge nije dokaziva jer nema takvih fosilnih ostataka živih bića koja imaju svojstva i različite tjelesne organe jedne i druge vrste kao prelazne vrste. U Vedama dakle imamo naučno neoborivo učenje koje govori da materijalna priroda, pod nadzorom Upravitelja, stvara različite oblike života, a ne da preobražava, kako tumači egzistencijalističko-darvinistička teorija. O Darvinovoj teoriji evolucije detaljno pogledajte tekst u rubrici Misterije Sveta, pod nazivom — Darvinova teorija evolucije, laž koja traje. ČULNE ŽELJE — NIKADA TRAJNE Dakle, Vede podučavaju da sva živa bića imaju dušu i svest i da uživaju različite oblike života prema svojim željama. Čulne želje nikada ne mogu biti trajne i iste. Javljaju se potrebe za različitim čulnim uživanjima. Da bi se takve potrebe uslovljene duše zadovoljile, procesom rađanja i umiranja omogućava se boravak duši u različitim tijelima. Živo biće, koje tako dobiva drugo grubo tijelo, dobiva određenu vrstu ušiju, očiju, jezika, nosa i čulo dodira koji su grupirani oko uma i tako uživa u određenim vrstama čulnih predmeta. Neki ljudi ne mogu da shvate kako živo biće napušta svoje telo, niti mogu da shvate kakvu vrstu tijela ono uživa opčinjeno vezujućim silama materijalne prirode. Ali, onaj čije su oči izvežbane u znanju, može sve to jasno da vidi, dok drugi ne mogu, iako pokušavaju. Ako vidimo da fantastično funkcionira univerzum, sunčev sistem, priroda i svi oblici života u njoj, možemo bar sa rezervom pretpostaviti da postoji takav zakon karme u kojem se odvija reinkarnacija, taj pravedan i svrsishodan proces koji postoji zbog samih ljudi. Iz gore navedenih stihova Bhagavad-gite može se zaključiti da duša u čoveku u sledećem životu može izgubiti ljudsku formu i nastaniti neki drugi oblik života zavisno od dijela i želje. Mnogi ljudi, privučeni raznim razvratnim željama i aktivnostima, čine ono što je nedostojno ljudskog života i odbacuju svaki interes za shvaćanje svoje duhovne, metafizičke prirode. Zakon karme ih kažnjava ili nagrađuje, već kako se shvati da u sljedećem životu prihvate dotičnu vrstu tijela, kako bi mogli zadovoljavati svoj interes. Ljudsko tijelo nije naročito pogodno za neka velika čulna uživanja već za filozofsko-duhovni nivo življenja. Životinjska tijela su pogodna za različita čulna uživanja. Ako neko želi uživati u jedenju i prežderavanju onda je za to pogodno tijelo svinje, slona ili nekog drugog stvorenja velikih potreba. Ako neko želi uživati u odmaranju i spavanju onda su za to pogodna tijela medveda, lava i slično, a za seks su pogodna tijela golubova, bikova ili majmuna, koji tako puno i slobodno zadovoljavaju te svoje čulne želje. Ovo je grubo rečeno jer zakon karme po kojem mi dobivamo različita tijela je mnogo suptilniji. NAŠE TELO JE KAO DUŠA Čovek može razumno shvatiti da on nije grubo materijalno tijelo, već da je duhovno biće, a da je tijelo kao kuća u kojoj on prebiva kao ličnost. Svako kaže — moja ruka, moja noga, moja glava, moj mozak, moje tijelo… Mi se dakle prema tijelu odnosimo kao prema objektu kojeg posjedujemo. Ako mi možemo posmatrati nešto odvojeno od sebe, kao što je u ovom slučaju naše tijelo, onda je logično da mi nismo taj objekt, to tijelo, već onaj koji posmatra. Mi smo svest koja je simptom i manifestacija naše duše. Duša sa finijim telesnim naslagama kao što je astralno telo, stiče određena iskustva i sjećanja o boravku u ovome tijelu pošto ga napusti i kada uđe u maternicu druge majke. Ta sjećanja uglavnom nestaju u boli i šoku kojeg dijete doživljava rođenjem, kako nas o tome opširno obavještava Srimad Bhagavatam vedski spis. Dešava se, ipak, da zbog određenih razloga, ta sjećanja iz prošlog života ili niza prošlih života ostanu i u određenom obimu se ispoljavaju u sledećem ljudskom životu tako da imamo retke slučajeve da su se neke osobe sećale svog prošlog života. Ti slučajevi uglavnom počinju od male dece koja, čim progovore počinju pričati o nekom svom prošlom životu sa imenima sela, roditelja i čitavim nizom drugih preciznih podataka. Riječ je o slučajevima iz cijelog sveta a ne samo iz Indije, i niko ne može da kaže da se radi o indijskoj religiji i namještaljkama. Postoje, također, eksperimenti sa hipnozom i vraćanje u prošli život putem hipnoze, što se zove hipnotička regresija. Ti eksperimenti su dali nevjerojatne i zapanjujuće podatke i rezultate. REINKARNACIJA U BIBLIJI Možemo naići na tekstove u Bibliji koji upućuju na reinkarnaciju, odnosno, na to da su Isus i njegovi učenici bili upoznati sa tim fenomenom. U starom Zavjetu imamo proročanstvo da će se prorok Ilija ponovo pojaviti najavljujući mesiju Isusa Krista. Ali kažem vam, Ilija je već došao, samo ga oni nisu prepoznali, već su sa njim postupali onako kako su htjeli. Tako će i sin čovječji od njih morati mnogo trpjeti. U reinkarnaciju su vjerovale mnoge nama poznate ličnosti, a neke od njih su govorile o svom vlastitom iskustvu i sjećanju. Možemo spomenuti Sokrata, Pitagoru i Platona kod starih Grka koji su učinili reinkarnaciju sastavnim djelom svoga učenja. Pretpostavlja se da je na njih imalo utjecaja indijsko učenje jer su tada postojale trgovačke veze sa Indijom. REINKARNACIJA U KABALI Židovski spis Kabala takođe poučava o reinkarnaciji. Rano hriscanski teolog Origen, pa pristalica hrisćanstva car Justinijan, također su vjerovali u reinkarnaciju. Giordano Bruno je učio reinkarnaciju i zato ga je inkvizicija grubo kaznila smrću. Napoleon je svojim generalima imao običaj govoriti da je u svom prošlom životu bio Karlo Veliki. Pisac Honoré de Balzac jedan celi svoj roman posvetio je reinkarnaciji — Serafita. Naš život je samo san tog istinskog života i to se nastavlja prema naj zadnjem — istinskom životu, beskonačnom životu. Carl Gustav Jung je koncept večne osobnosti koristio u svojim istraživanjima. Samo nadasve brzopleti i nepromišljeni mislioci odbijaju to kao apsurd. Želja pokreće svet i želja za ujedinjenjem u «Jednotu» je ona koja inspiriše naše želje za pronalaženjem soul mate-a. Problem je u tome što mi tražimo onu neograničenu i nesebicnu ljubav, a romantična veza teško da to može ispuniti. Jer, romantična veza je obično ona kroz koju doživljavamo mnogo nezadovoljstva i neispunjenih ambicija. Stoga, veza sa našim soul mateom može početi kao romantična veza, ali zatim prerasti u nešto mnogo dublje. Srodna duša je verovatno najvažnija osoba koju ćeš ikad upoznati, jer će srušiti zidove koji te okružuju i razdrmati te. Ali, treba li zauvek živeti sa srodnom dušom? Nekad da, nekad ne. Srodne duše dolaze u tvoj život da bi ti otkrile još jedan sloj tebe, pomogle ti da naučiš da voliš. Svrha srodne duše je da te prodrma, da ti malo rasturi ego, pokaže ti tvoje prepreke i ovisnosti, rastvori ti srce kako bi novo svetlo moglo ući u njega, učini te toliko očajnim i van pameti da moraš promeniti svoj život. Intuitivni saradnik Svetlosti, prošla mnoge seminare, kurseve i predavanja o čovekovoj prirodi, duhovnosti i životu. Njena jedina želja je da ljudima prenese ono što zna i što može svima koristiti u buđenju svesti, ne bi li tako postali bolji, svesniji i humaniji ljudi. Mirna, draga i mudra osoba koja ima šta ponuditi. Pomaganjem drugima, mi pomažemo sebi. Iskren saradnik Svetlosti to zna i u sopstvenim promenama vidi i onog koji je podstakao i inspirisao. Zahvalnost tada proizilazi na razne načine jer Biće je beskonačno i zna sijati suštinom.

Na površini svaka od ovih veza može ličiti na onu drugu u početku: postoji snažna emocionalna privlačnost, fizička strast, osećaj deja vu-a ili telepatska i empatska povezanost, kao i ono : Ja ZNAM da moram biti sa ovom osobom. Duša je neće prepoznati kao karmičku ljubav jer je energija ljubavi usmerena ka drugim interesovanjima ili drugom, moguće privremenom partneru. Ipak, dr Vajs tvrdidrži da su to bljeskovi sećanja iz prošlih života. Bol zbog ega se mora izdržati je u tome poanta. Ako činite to, vi gledate u blizanački plamen. No, zbog elementa slobodne volje, ova vrsta odnosa ne garantira da će kraj biti ovjenčan brakom. Kako negovati ovu vezu? Možda vam je potrebno vodstvo, pomoć kroz teška vremena, podrška, dubina razgovora ili jednostavno fizička, emocionalna ili duhovna prisutnost. Mirna, draga i mudra osoba koja ima šta ponuditi. Svaki par prolazi kroz određene faze u emotivnoj vezi, posle prvobitne zaljubljenosti koja prerasta u ljubav i požuda prati taj tok. Dvije srodne duše su povezane vječno.