upoznavanje i brak

Servis za licne oglase, pogledajte profile svih clanova i pozovite telefonom one koji vam se dopadnu. Mladi se danas hvale time ko koliko ima prijatelja na listi.

I zato ako ti klasicne veze vise nisu dovoljne,i ako ti je preko glave sasvim obicnih i nesigurnih muskaraca javi mi se i pokazacu ti nesto sasvim drugacije...... Zaposlite se u SMART MEDIA! Pronadjite nekog za druženje, ljubav, brak ili avanturu... Ovaj biznis može biti odličan osnovni ili dodatni posao.

upoznavanje i brak - Bez obzira što se nikada u životu nismo vidjeli, niti ćemo se ikada u životu vidjeti, čovjek tu neku samoću koju ima u stvarnom životu, u nedostatku više izlazaka i provoda, pokušava da nadomjesti tim nekim upoznavanjima s ljudima koji se nalaze u sličnoj situaciji. Ime : Nikolija Godine: 53 Grad: Šabac Zanimanje: Domaćica Ukratko o Sebi: Galantna, seksipilna starija gospođa.

Internet je odavno postao nezaobilazno sredstvo komunikacije. Osim dobijanja informacija, preko njega se ljudi širom sveta ostvaruju poznanstva, koja ponekad rezultiraju i brakom. Stručnjaci međutim upozoravaju da u takvoj vrsti komunikaciji nema prisnosti, stiče se površna, pa samim tim i često pogrešna predstava o nekoj osobi. Što se više ljudi upoznaju, sve su zapravo otuđeniji. Ipak, Internet je postao naš prozor u svet, neophodno sredstvo komuniciranja, nerazdvojni saputnik u traganju za novim, nepoznatim. Mladi u Srbiji sve više, kao uostalom u svetu, koriste različite mreže za kontakte. Komunikacija je ograničena na poznate osobe i odgovarajuće teme, pokazala je naša anketa. Pripremio Radovan Borović: Iako su se društvene mreže pojavile još krajem devedesetih, tek pre neku godinu počinje njihov značajniji proboj u Srbiji. Mladi se danas hvale time ko koliko ima prijatelja na listi. Svi već naravno znaju za FaceBook, MySpace, LinkedIn i slične društvene mreže na Internetu, koje su već uveliko postale trend i nezaobilazna svakodnevica. Radi se o vidu zabave i komunikaciji s ljudima s kojima nemam neki lični kontakt. Ali u mom slučaju ne dolazi do distanciranja od civilizacije, imam mnogo ljudi oko sebe. Ali, slažem se, generalno, ljudi su opterećeni time. Jako im je bitno šta piše na MySpace-u. Na neke nove ljude manje obraćam pažnju. Sa otuđenošću se nisam susreo, mada mogu i kod sebe da primetim da sve više vremena provodim na FaceBook-u. To mi deluje vrlo veštački. Možda samo nekakvo dopisivanje, ali ništa više od toga. Imate, recimo, sajtove koje koriste ljudi iz dijaspore. Ljudi koji, recimo, žive u Beču naprave neki svoj forum, pa se tu okupljaju. Naši ljudi u Čikagu takođe imaju neke forume, na srpskom, na bosanskom, na hrvatskom. Ima toliko različitih oblika i toliko različitih načina komunikacije. Nagovorili su me da izađem na mrežu, ali se vrlo retko javljam. Ne želim da učestvujem u toj vrsti komunikacije, zato što mi se čini da je to vrsta komunikacije u kojoj se, ne bih rekao dešava otuđenje, nego se zasigurno dešava gubitak ljudske prisutnosti. Ja volim da vidim uživo, pa čak, ako hoćete i da dodirnem ili da omirišem onog s kojim komuniciram. Ja smatram da je to odličan način komunikacije. Ako možemo, s nekim s kim inače nemamo mogućnost da pričamo, da uspostavimo komunikaciju preko Interneta, onda je to super. S ljudima s kojima radimo, s kojima smo svaki dan u kontaktu, sa njima se i ovako i onako viđamo. Naravno, postoje ljudi koji su previše u tome, kojima to postane zamena za sve ostalo; to je onda vrsta zavislosti kao i svaka druga. Osim ako nekog već znam i privatno ga ne volim, onda taj kontakt na FaceBook-u ne prihvatim za prijatelja. Takođe i sa društvom. On snimi tamo i pošalje meni preko FaceBook-a, ja snimim ovde i pošaljem njemu. Ljudi se tu zaista ne poznaju i ne prepoznaju. Nije toliko zabrinjavajuća činjenica da se može menjati identitet ili ukrasti identitet, već činjenica — šta će oni činiti ako se slučajno sretnu uživo? Mislim da tada često nastaju zbunjenosti, razočarenja, pa rekao bih i neka vrsta nepristajanja na komunikaciju, jer neko drugome ne mora da bude tako simpatičan kao što mu se činio na fotografiji ili seriji fotografija u socijalnoj mreži. To je možda jedna pomoćna alatka da mladi ljudi, osim preko SMS poruka, održavaju kontakt i u tom smislu to, kao neki mešenger aparat, može da ispuni svoju svrhu. Ali, bilo kakvi drugi kontakti ili poznanstva preko socijalne mreže se ne mogu očekivati, niti ih vidim, niti ih predviđam. Ipak, kako kaže glumac Zijah Sokolović, treba ostaviti i prostor za neposredni kontakt među ljudima koji je nezamenljiv. Pripremio Ivan Katavić: U Bosni i Hercegovini sve je veći broj korisnika web stranica koje omogućavaju Internet komunikaciju među ljudima. Međutim, mnogo se koriste i Skype, Messinger, te brojni forumi. Pogotovo nakon ratnih zbivanja. Ali i sve zemlje bivše Jugoslavije su u istoj situaciji. Mladi su u istoj situaciji. Na Facebook-u postoji klub obožavatelja glumca Z ijaha Sokolovića. Povezivanje preko Interneta jeste civilizacijski korak i čovjek bi taj civilizacijski trend trebao konzumirati, ali u isto vrijeme bi trebao održavati ljudskost, čovječnost, što je ipak privilegija živog kontakta. Živi kontakt je, naravno, i osnova pozorišta. Dakle, te vrste opasnosti postoje, ali ja ipak mislim da je mnogo više korisnih nego štetnih stvari, dok je, nažalost, u ovom današnjem društvu mnogo više štetnih stvari nego korisnih za čovjeka 21. Nekome tko se priključi na Internet i provede na Internetu neko vrijeme surfajući, otvara se toliko prilika za komunikaciju da sasvim sigurno neku komunikaciju preko Interneta ostvaruje. Pri tom ne mislim da su to samo ljubavne komunikacije, već i mnoge druge — poslovne, prijateljske, razni komentari na određene teme… Mislim da Internet obiluje tim mogućnostima i da mladi ljudi, koji odrastaju uz Internet i služe se Internetom svakodnevno, upravo na taj način i žive; mnoge svoje prijatelje su upoznali on-line. Ono što je nekad bio telefon, pisanje pisama ili nalaženje na plesnjacima, danas je to nalaženje on-line i komuniciranje na takav način. Mislim da ne mora nužno značiti otuđenje. Otuđiti se može čovjek i u neboderu. To je sasvim drugačiji osjećaj. Ljudi su mnogo opušteniji kad se samo dopisuju, kad se ne vide. Kad se vide, onda su suzdržaniji. Isto tako je drugačiji osjećaj da se možete sresti s osobom koju niste vidjeli, a već mnogo toga znate o njoj jer ste se do tada dopisivali na FaceBooku. Postoje u tom virtualnom svijetu i sajtovi koji su usmjereni na komunikaciju ljudi iz država bivše Jugoslavije, kao sajt , sa skoro 20. Cilj i ideja tog sajta je povezivanje ljudi s prostora bivše Jugoslavije koji su se raspršili svuda po svijetu. Takvi ljudi smo između ostalog i mi — pokretači tog sajta. Živimo u inostranstvu, u Njemačkoj. Osnivači su iz Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pratili smo dugi niz godina kako se naš krug prijatelja raspršio svuda po svijetu i došli smo na ideju da ponudimo jednu platformu takvim ljudima, ljudima dobre volje, da se nađu ponovo, ali i da sklapaju nova prijateljstva. To je ideja sajta. Sa svojim drugaricama Azrom Hodžić i Drenkom Ogrizović svakodnevno razmijenim poruke — šta koja radi, čime se bavi, šta je novo, šta je sa djecom, koliko je snijega napadalo u Cirihu, koliko je snijega napadalo u Pragu, koliko je kišovito u Londonu... To su za nas izuzetno važne stvari. I ne samo važne, naprosto mi identitet ovisi o komunikaciji sa njima, o tome što smo redovno u toku šta se onoj drugoj u životu dešava. Mi smo stare prijateljice, još iz gimnazije. Komunikaciju na taj način održavam i sa drugim prijateljima s kojima sam išla u školu ili sa kolegama iz Sarajeva s kojima sam radila. Bez Interneta bi bilo nemoguće ostati u vezi. Vrlo bi bilo teško da tako često telefoniramo jedni drugima. A ako bismo se jednom godišnje vidjeli, to je veliki poklon. U Hrvatskoj je niz sajtova specijaliziranih za bračno posredovanje. Za moj posao je to onda plus. Onda dolaze kod mene, gdje je dokumentacija istinita. Na poslu vam je krug manje-više poznat. Krug u kojem živite i radite vam se sve više sužuje i manje su šanse da susretnete osobu koja bi vas emocionalno zaintrigirala. Ne isključuju se, jer posla ima dovoljno. Na crnogorskim blogovima i forumima ima mnogo ljudi iz dijaspore, ali i susednih država. Teme su različite, ali je najdinamičnije bilo 2006. Biljana Jovićević: Kao i svugdje drugo, na crnogorskim blogovima i forumima možete naći sve , od politike, pravnih savjeta razmjene iskustva tehnički korisnih savjeta i ne samo tehničkih. Karakteristična su tri adrese: Cafe Montenegro, gdje je sve počelo, Blogovanje. Na ovom posljednjem, posebno interesantnom medijima, blogove pišu ljudi iz javnog života, medija i NGO sektora,. Teme su najčešće političke, ekonomske, socijalne, te iz oblasti ljudskih prava. Uopšte iz iskustva kolege Duška Mihajlovića, administratora Bologovanje. S tim da je baš aktivno nekih desetak posto. Najveća uzburkanost se desila 2006. Tada se tu maltene vodila kampanja, potpuno nezavisna od one u tradicionalnim medijima. Potpuna suprotnost tome se desila kada je No Name učestvovao na Eurosongu. Tada se tu vodila debata, tada su oni tu bili osporavani, a sa druge strane hvaljeni. U posljednje vrijeme je Liberalna partija prilično aktivna. Neke političke partije koriste taj vid komunikacije. Ima par autora koji nikad ne propuste nešto da napišu. Uglavnom je najviše ljudi iz Crne Gore, ili se radi o Crnogorcima koji ne žive u Crnoj Gori. U principu, postoji par jednostavnih pravila sa kojima je korisnik upoznat prilikom registracije što se ne smije objaviti na blogu: govor mržnje, komercijalni sadržaj i nelegalni sadržaj. Po tim osnovama, baš odavno nisam morao da intervenišem. U posljednje vrijeme koristim i FaceBook, prema kojem sam u početku imala rezervisan stav, ako ne i negativan. Ali obzirom da sam zahvaljujući FaceBook-u obnovila neke vrlo korisne kontakte, vidjela sam njegovu pozitivnu stranu i sada ga sve češće koristim. Dešava se da se ostvare i neki novi kontakti, ali ne mnogo često. Generalno, prema ljudima koje ne poznajem, odnosno koje nemam priliku da upoznam, nemam puno povjerenja i ne mislim da je bezbjedno stupati u nekakve bliske komunikacije sa njima, u nekakvu razmjenu intimnih podataka, informacija i tako dalje. Omogućava mi da upoznam dosta veliki broj ljudi van Crne Gore, s bivšeg jugoslovenskog prostora, s kojima razmjenjujem najiskrenija, najličnija iskustva i probleme. Bez obzira što se nikada u životu nismo vidjeli, niti ćemo se ikada u životu vidjeti, čovjek tu neku samoću koju ima u stvarnom životu, u nedostatku više izlazaka i provoda, pokušava da nadomjesti tim nekim upoznavanjima s ljudima koji se nalaze u sličnoj situaciji. Često mi se dešavalo da neku svoju najintimniju i najbolju komunikaciju ostvarim upravo s ljudima s kojima se, preko Interneta, prvi put sretnem u životu. Kada je ta komunikacija od samog starta iskrena, a to se preko Interneta jako dobro osjeti, to je nešto što čovjeka zaista zadovoljava. Najviše svog vremena provodim na Internetu, na svemu što je povezano s kladionicom. Pripremio Gzim Badžaku: Priština, ali i ostali gradovi na Kosovu, prepuni su Internet kafića, u kojima uglavnom sede mladi ljudi, koji Internet najviše koriste za razmenu poruka ili razgovor preko MSN-a, uz obavezne kamere. Iako o tome nema zvaničnih podataka, Internet se relativno mnogo koristi i u kućama i stanovima na Kosovu. To je s jedne strane trend, ali s druge strane taj način komuniciranja je zapravo nametnut time što omogućava izlazak iz svakodnevice, posebno u postkonfliktnim društvima. To onda vodi ka osiromašenju intelekta ljudi. Ali, na kraju krajeva, to je boljka ovog vremena i kao takvu je treba i prihvatiti. Prestaju biti sposobni uspostavljati veze i upoznavati se na klasičan način. Ardian Šahini iz Prištine kaže da Internet koristi za komunikaciju sa svojim vršnjacima. Na taj način je uspostavio mnogobrojne kontakte. Čuo je da su takva poznanstva završila veridbama, pa čak i ženidbama. Ne odbacuje ni takvu mogućnost u svom slučaju. Osamnaestogodišnja Erisa iz Prištine kaže da većinu svog slobodnog vremena provodi na Internetu. I ona govori o slučajevima poznanstava uspostavljenih preko Interneta koja su završila veridbom ili udajom. Edita, učenica srednje škole u Prištini, kaže da Internet koristi oko dva sata dnevno. Preko njega sam, pored ljudi koje sam već poznavala, bila u mogućnosti da proširim krug prijatelja.

Budući vlasnik može da zadrži šta god mu odgovara od pomenutih lokacija. Takođe i sa društvom. Agencije za kontakte i poznanstva, udaja, ženidba, braène agencije, brak, vjenèanja,... Takvi ljudi smo između ostalog i mi — pokretači tog sajta. A gencije za poznanstva - više rezultata?