Naučnici odgovaraju: Zašto monogamija ipak nije najbolja ideja?

Автор: Kate Taylor 13.12.2018

Naučnici odgovaraju: Zašto monogamija ipak nije najbolja ideja?

 



 



❤️ : Naučnici odgovaraju: Zašto monogamija ipak nije najbolja ideja?

 


 

 

 

 

 

 

 

 

Ali, na kraju krajeva, na vama je da uzmete stvari u svoje ruke, da ovladate informacijama koje smo vam mi dali i da ih usidrite na ovoj planeti. Očigledno, monah je čitao o toj devojčici i njenoj bolesti i vođen saosećanjem odlučio se na donaciju.

 

 

Angažovala je ekipu koja je bila slobodna, mesecima prepravlja­ la scenario, ubedila odlične - i nepoznate - umetničke direktore, kostimografe i sporedne glumce da učestvuju za neznatan honorar, ali uz obećanje da će biti viđeni u javnosti. Uveče će ispred Hrama biti održan omladinski festivalski koncert, kome će prisustvovati Predsednik Albanije Bujar Nišani, predsednik Skupštine Ilir Meta, premijer Edi Rama i predsednik opozicije, ujedno i predsednik opštine Tirana Ljuljzim Baša. Beka je otišla da spava.

 

 

Barbara marciniak donosioci novog svitanja - Čitava se naša kultura zasniva na apetitu za kupovanjem, na ideji uzajamno korisne razmjene. Šta ti ljudi misle?

 

 

Izvor: , , 22:38 Naučnici odgovaraju: Zašto monogamija ipak nije najbolja ideja? Za mnoge od nas brak je nešto posebno. U većem delu sveta, ideja o doživotnoj vezi između dva partnera ima zakonski, duševni i kulturni značaj. Bez obzira na to da li smo vernici ili ne, trajna monogamna veza je na neki način svetinja. Međutim, i pored svih ljubavnih romana, pesmama i sentimentalnih čestitki, monogamija je više ideal, nego stvarnost. Čak i u monogamnim ljudskim društvima preljuba je česta pojava, a isto važi i za monogamne životinje. Spoznaja o tome zašto monogamija ponekad funkcioniše kod životinja, a zašto je toliko često ne uspeva, možda može da pomogne da shvatimo prirodu naših odnosa. U prirodi je sve zasnovano na razmnožavanju. Sve vrste u suštini nastoje da prenesu svoje gene potomcima. Monogamija je samo jedna od brojnih strategija, a ovo su dva neizbežna pritiska koja teraju životinje na liberalnije seksualno ponašanje. Prvo, genetska varijabilnost je korisna. Drugo, postoji fundamentalna razlika između mužjaka i ženki kada je reč o proizvodnji polnih ćelija. Drugim rečima, lakše je proizvoditi spermatozoide nego jajne ćelije. To znači da tipičan mužjak ima dovoljno spermatozoida na raspolaganju da bi oplodio bezbroj ženki, dok ženka u određenom trenutku više neće proizvoditi nove mladunce pareći se s drugim mužjacima. Sve u svemu, oba pola imaju razloga da traže više seksualnih partnera, a kao posledica toga, monogamija je smislena strategija samo pod veoma specifičnim okolnostima, od kojih su nam mnoge neverovatno poznate. Vezuju se za prvog partnera i ostaju uz njega. Jedna od takvih vrsta je crevni parazit Schistosoma mansoni, koji kod ljudi izaziva bolest šistosomijazu puževu groznicu. Ovaj parazit vodi izrazito intiman život: kada odrastu, mužjak i ženka ostatak života provode u zagrljaju. Budući da ljudski digestivni trakt nije najbolje mesto za upoznavanje partnera, kada jedna glista sretne pripadnika suprotnog pola, spremna je da se zauvek veže. Ukoliko neka vrsta živi u oblasti u kojoj vrebaju razne opasnosti i vlada nestašica resursa, njihovo potomstvo izloženo je velikoj opasnosti od rane smrti. Naučnici Univerziteta Istočne Karoline u Grinvilu Severna Karolina sproveli su studiju 2010, u kojoj su to pokazali na primeru prve poznate vrste monogamnog vodozemca: otrovne žabe koja pripada vrsti Ranitomeya imitator. Ova vrsta gaji punoglavce u barama u kojima nema dovoljno hrane, što ih tera da ostanu zajedno kako bi im omogućili da opstanu. Ako želimo nešto da naučimo od prirode, možda bi bilo najbolje da osmotrimo majstore monogamije - ptice. Procenjuje se da je oko 90 odsto vrsta ptica monogamno. Uprkos tome, njihov ljubavni život je uzbudljiviji nego život junaka vaše omiljene sapunske opere, jer scenario obuhvata ljubomorne supruge, neverne partnere i vanbračnu decu. Ali, to ne znači da ne švrljaju. Cinici bi rekli da ljudi žive u socijalnoj monogamiji, koju lažno predstavljaju kao seksualnu monogamiju. U tom smislu, imamo mnogo toga zajedničkog s pticama. Čak i one ptice koje su poznate po lojalnosti partneru, ipak varaju. Čak i ptice varaju Svake druge godine, albatrosi lutalice vraćaju se s mora kako bi obnovili vezu s dugogodišnjim partnerom. Ali daleko od toga da su seksualno monogamni. Genetske metode pokazuju da 14-24 odsto njihovih mladunaca ima oca koji nije doživotni partner njihove majke. S obzirom da toliko švrljaju, postavlja se pitanje zašto uopšte ostaju zajedno: odgovor je isti kao i kod gore pomenutih žaba. Njihovi ptići su bespomoćna stvorenja od kože i paperja i potrebna su im oba roditelja da ih hrane kako bi opstali. Doživotna socijalna monogamija kod albatrosa je izuzetak među pticama. Kod većine drugih vrsta, veza ne traje duže od jedne sezone parenja. Uprkos tome, u poređenju sa sisarima, ptice su primer monogamije. Razlog je delom fiziološke prirode. Po definiciji, kod sisara su ženke dominantan roditelj zato što one doje mladunčad. To znači da podela poslova kakvu možemo videti kod parova ptica, jednostavno ne postoji u istom stepenu. Pa, ipak, oko 3-5 odsto vrsta sisara praktikuje socijalnu monogamiju - od šišmiša do vukova. U ambicioznoj studiji objavljenoj 2013. Tim Klaton-Brok i Diter Lukas sa Univerziteta u Kembridžu analizirali su 2. Zaključili su da mužjaci prihvataju monogamne zajednice samo ako nemaju kontrolu nad ženkama sopstvene vrste. Ako su ženke rasprostranjene na širokom području, kao kod dik-dik antilopa, mužjaci će doživeti evolucionu tranziciju od neženje sklonog avanturama do brižnog supruga. Na taj način će biti sigurni da će imati uspeha barem kod jedne ženke. Postoji jedna grupa sisara kod kojih je socijalna monogamija nešto češća. Oko 27 odsto primata - tu spadaju obični majmuni, čovekoliki majmuni i ljudi - živi u socijalnim monogamijama. Da bi utvrdili zašto, naučnici predvođeni Kitom Opijem sa Univerzitetskog koledža u Londonu proučavali su primate - počev od patuljastih lemura do šimpanzi. Rezultati do kojih su došli su prilično šokantni. Kod nekih vrsta je prilično česta pojava da mužjaci ubijaju mladunčad koja nisu njihova: strategija kojom eliminišu decu muških konkurenata i pripremaju ženke za novu sezonu parenja. Zamislite mužjaka čije mladunče još nije stasalo. On smatra da se opasnost od infanticida možda nalazi u korenu i ljudske sklonosti ka monogamiji. Pa ipak, ljudi nipošto nisu isključivo monogamni. Čak i ako izuzmemo promiskuitetne pojedince, ima mnogo društava prema nekim procenama čak 83 odsto u kojima monogamija nije pravilo. I majmuni varaju Prema tome, vrednost koju pridajemo monogamiji više je kulturno nego biološki uslovljena. Čovekoliki majmuni su naši najbliži živi srodnici. Iako je reč o svega nekoliko vrsta, one imaju potpuno različita pravila ponašanja. Giboni su monogamni i samo su povremeno neverni. Šimpanze žive u zajednicama sa više mužjaka i više ženki i pare se međusobno. Mužjaci gorile žive u zajednicama sa više ženki. Te razlike odražava i izgled mužjaka i ženki. Ako mužjaci moraju da se takmiče s drugim mužjacima kako bi se parili sa više ženki, to će možda uticati da postanu krupniji i razviju zapanjujuće velike polne organe. Ako se svaki mužjak veže za jednu jedinu ženku, konkurencija je manja. To objašnjava zašto giboni, koji su monogamni, imaju najmanje izraženu seksualnu dismorfiju, za razliku od gorila, kod kojih su mužjaci ogromni u odnosu na ženke. Ljudi su negde na sredini, slično šimpanzama. Međutim, sve ovo nam ništa ne govori o tome kakva osećanja postoje među životinjama. Glavni razlog monogamije možda jeste izbegavanje infanticida, ali istraživanja pokazuju da su sposobni za osećanje nalik na ljubav. Možda je tačno da ljudi po prirodi nisu monogamni, ali ako postoji nešto što nas čini ljudima onda je to činjenica da se trudimo da delujemo protiv instinktivnog ponašanja ukoliko nam se čini da bi to bilo korisno.


Pokretanje sopstvenog biznisa

 

Marshall David Sahlins, Paul Bohannan, June Helm 1985 Social Stratification in Polynesia 1988 Anahulu: The Anthropology of History in the Kingdom of Hawaii 1992. Ali to nije istina. Nije oženjen i živi s mamom, još uvijek! Kada počnete da otkrivate vašu reptilsku prošlost, naći ćete da je bilo mnogo likova u patrijarhalnim sistemima u istoriji koji su bili pripadnici reptilske familije. Meni treba ovde jedna zemlja. Nijedan znak, poput Riba, nije toliko svestan da je svet prepun ljudi kojima su potrebni pomoc i ljubav. Zajednička masturbacija - str.