Josip Eugen Tomić - Melita-sažetak

Uvečer prije prvoga svibnja, kada svi momci pripremaju za svoje izabranice majbaum — svibanjsko drvo okićeno vrpcom i zataknuto za kapiju naočigled svima, a posebice nježnijem spolu čijem je ukusu kao prvosvibanjski poklon namijenjen, poslao je Đuro Marčin Margu, kćer svoga gospodara, vršnjakinju i blebetušu da obavijesti Maricu o poklonu koji ima ujutro dočekati. Da bi bar ugledala kakvu vlastelinsku koèiju s veselim posjetnicima, ali nigdje ništa!

Nato uniðe u saraèanu, pripasa britku sablju svojih djedova, zataknu u visoki pas dvije krasne ledenice i srebrom okovani handžar, te oružan tako stupi u sobu Mejrinu. Od onoga svoga razgovora s Jurkom bijaše još mrèi negoli prije, ter bi jedva koju rijeè progovorio s Rustem-begom i njegovim sinovima, svojim drugovima. Sinovi, oni su milinje i uzdanje oèevo, oni su njegovi golubovi, njegovi sokolovi, jer oni æe danas-sutra kad porastu, krotiti bijesne ate, vladat vjernom šarom i britkom æordom, oživiti uspomenu slavnih djedova i ostati ugledom svomu potomstvu. Barun je radio plemenito imajuæi na umu da pomaže postradaloj rodbini.

Description - Za nekoliko èasova bit æe tu.

Obrazovanje U rodnoj je Požegi pohađao gimnaziju šest godina, a zatim je u Zagrebu studirao na Bogosloviji. Nakon toga kratko je bio namjenski učitelj u Varaždinu, a na kraju se ipak odlučio za studiranje prava u Zagrebu. Svoju diplomu dobio je u Grazu. Privatni život O privatnom životu ovog pisca i prevoditelja ne zna se mnogo. Većinu svog života proveo je u Požegi, a umro je u Zagrebu 13. Mnogi tvrde da je nezasluženo bio u Šenoinoj sjeni, a život je posvetio promoviranju kulture i književnosti. Često su ga nazivali požeškim Šenoom. Posao Tomić je radio na visokim državnim pozicijama kao banski savjetnik, vladin tajnik, vladin savjetnik i državni činovnik. Šest je godina bio na položaju dramaturga Hrvatskog zemaljskog kazališta u Zagrebu današnji HNK , a na toj je poziciji naslijedio upravo Augusta Šenou. Njegov se umjetnički izričaj zasniva na realizmu, ali u svoja djela često ubacuje motive romantizma. Kroz život okušao se u gotovo svim žanrovima od pjesama i kazališnih komada pa do novela i romana. Krvavi pir u Slavoniji prvo je njegovo djelo koje je ugledalo svjetlo dana i to 1863. Ovom je povijesnom pripovijetkom zapravo dao do znanja da prihvaća tadašnju Šenoinu poetiku. Jedno od njegovih najpoznatijih djela Opančareva kći izlazi 1871. U toj noveli do izražaja dolazi njegovo zanimanje za povijesne teme i kulturno nasljeđe. Isti se motivi protežu kroz Zmaj od Bosne objavljen 1879. Jedan je od prvih koji kroz svoj roman ne priča o stereotipu sukoba muslimana i kršćana. Jedno od svoja tri najznačajnija djela završava pred kraj života, a to je roman Melita o fatalnoj ženi i njezinoj borbi s licemjerjem, rasipnošću, malograđanstvom i elitizmom. Taj je roman prvi realistički roman u hrvatskoj književnoj povijesti. Pisao je kraće priče o rodnoj Požegi poput Pošurica gdje pisac prenosi atmosferu slavonskog kraja. Pisao je i tragedije, a najviše se ističu Ostoja, kralj bosanski iz 1886. Ipak, djelo koje književna kritika najviše poštuje je komedija o vremenu Bachova apsolutizma imena Novi red. Poznat je i po tome što je završio Šenoin roman Kletva 1882. Osim većih komada poput romana, novela i zbirki pjesama, Tomić je pisao i iznimno puno eseja, rasprava, članaka i studija, a prevodio je i neke velike književnike poput Sienkiewicza, Schillera, Manzonija i Kraszewskog. Iako je bio iznimno čitan i cijenjen, nije se mogao odmaknuti od reputacije Šenoine puste kopije. Najveća postignuća Svojim je povijesnim komadima vrlo vjerno dočarao život i atmosferu Bosne, ali i rodne Požege u vremenu prije njegova rođenja. Iako se specijalizirao za povijesne romane, u mnogim svojim djelima vrlo hrabro kritizira elitno društvo i sve njihove mane. Dokaz da nije bio Šenoina kopija jest i podatak da je rado čitan pisac u srednjim školama. Svojim je kulturnim djelovanjem iznimno utjecao na razvoj društva, ali i popularizaciju književnosti.

Najmanje je podnosila to od same kæeri koja je èesto znala prigovarati stranputicama svoga oca koji usprkos svojoj starosti bijaše lakouman poput mladiæa. U toj noveli do izražaja dolazi njegovo zanimanje za povijesne teme i kulturno nasljeđe. Vidiš kako rupcima mašu prema nama? On nije imao vjere u tu prekomorsku lozu, tvrdeæi da nam sve gospodarsko zlo dolazi iz novoga svijeta. Krvavi pir u Slavoniji prvo je njegovo djelo koje je ugledalo svjetlo dana i to 1863.