Drugo lice invalidnosti

Na taj se Javni poziv prijavila i odabrana je i naša škola, a danas su u Brestovec i Orehovicu došla dva Info pulta na kojima æe se instalirati servis za pru¾anje svih bitnih informacija o ¾ivotu i radu škole raspored, jelovnik i druge obavijesti. Po limenom dnu nešto je pljuštalo i izlazilo je iz mene protiv moje volje, kao što je protiv moje volje i ušlo unutra. Nabijene željom, elektricitet je frcao po najlonkama i tkaninama, a one su se obje razdragano tome nasmijale.

U tuđem svetu pomeo se i Branko Ćopić. Boli me tvoja bol i pomogao bih ti ju izliječiti, zato iskreno reci i nemoj lagati.

Olivera Milosavljevic, Dva razgovora: Latinka Perovic - Revan navještaj Ono što počinje traženjem i slušanjem završava navještajem stvarnosti uskrsloga Krista. Smijem se kad god na televiziji vidim male kosooke majke pored svojih mrtvih malih muževa.

Ljubavni roman,Magdalena, Magdalena… Ili, što se sve može dogoditi iz ženske ljubavi?! U kulternom programu sudjelovali su mnogobrojni izvođači, među kojima pjevački zbor Matija Gubec iz Zagreba, ženski ruski zbor Rjabinuška, Ibrica Jusić, glumac Zdenko Jelčić i mnoga druga zvučna i vrijedna imena hrvatskog glumišta i estrade. Sve okupljene pjesnikinje i pjesnici su sa bloga koji vodi pjesnikinja Lidija Puđak iz Zagreba pod nazovom Stop nasilju nad ženama i to već vrlo uspješno niz godina. Mi vam kao doprinos ovom blogu i kao doprinos poetskoj večer i Danu borbe protiv nasilja nad ženama poklanjamo jedan ljubavni roman. Ljubav nikad nikome nije naškodila, zar ne? Za ovaj ljubavni roman prvi puta objavljen upravo na portalu ZMUSK, treba vam 2 sata mira i tišine, a u pozadini tihe, romantične glazbe, prigušeno svjetlo, udoban naslonjač ili fotelja, laptop, šalica dobre, crne kave, koji kolač ili grickalica. Za sve ostalo, smo se mi pobrinuli. Ne brinite, već se uživite u svijet u kojem je nama trebala ONA, ON i ONA i Zagreb, malo mora, sunca, jesenjeg lišća, glazbe, glasovira i td…sve ostalo otkrijte sami ili same… Malo odmaka od kaotične, sive i nimalo blage svakodnevnice, nikome neće škoditi Inače, za ovaj je roman, koji se kod nas po prvi puta objavljuje, urednica ljubavnih romana u Gloriji, gđa. Magdalena je upravo navršila četrdesetu i prekinula svoju dugogodišnju ljubavnu vezu sa svojom cimericom još iz studentskih dana. One su se, doduše, poznavale iz njihovog malenog gradića još od najranijeg djetinjstva, ali sve dok se nisu srele kao dvije odrasle djevojke k tome još i studentice, sve do tada nisu zamjećivale da su jedna drugoj na neki njima zabranjeni način, nekako vrlo drage. I jedna i druga bile su lijepe. Svaka na svoj način. Sve je to teklo između njih dvije uobičajenim životnim ritmom dok nije započeo Domovinski rat. Matildi je ta priča bila dobro poznata jer je «gospon» Vlado često navraćao tih dana kad su sirene tulile po Zagrebu u njihov stan popravljati im televizor ili montirati žarulje. Dok su se ponajmanje nadale između dviju dugogodišnjih bliskih prijateljica jedne zimske duge noći planula je strast i tjelesna ljubav. Bilo je nježno, lijepo i nezaboravno. Slijedećeg jutra su se pravile kao da se ništa nije dogodilo. Tjelesna ljubav ih je, međutim, još više zbližila. Susjedi su sumnjali, jer su mogli čuti za vrijeme dugih noći tijekom uzbuna glasne uzdahe zadovoljstva koji su odjekivali između Magdina i Tildina četiri zida unajmljenog stana, a i iz razloga zbog kojeg ih nikad nisu posječivali muškarci, pa i zbog toga jer nikad zajedno sa ostalim stanarima zgrade nisu odlazile u podrum. Držale su se «hoh i nobl. Rat je završio, obje su pozavršavale studije i zaposlile se , a veza je potrajala dvadesetak godina i možda bi trajala do kraja života, kako su se obje klele, da se u Tildinu životu nije pojavio naočit tridesetogodišnji liječnik koji je svojim toplim pogledom, krhkim tijelom i nježnim prstima odmah osvojio do tada okupirano Tildino srce. Preko noći je spakirala svoje stvari, odselila u njegov stan i samo nakon četiri mjeseca zajedničkog života ostala trudna, te sva opijena novom viješću nazvala Magdu da joj javi vijest. Nakon dvadeset godina provedenih u zajedničkom domaćinstvu Magda se nakon Tildina odlaska osjećala usamljeno i možda pomalo izigrano. Još se uvijek unatoč godinama i djeci kojoj je predavala satove glazbenog odgoja, a koja su je u školi iscrpljivala, dobro držala. Kosu nije morala bojati, jer nije sjedila za razliku od Tilde, a nekoliko kilograma viška uspješno je prekrivala odjećom uvijek pomno i brižljivo biranom po trgovinama Graza ili Linza i Beča kamo je odlazila u shopping. Svoje sklonosti prema lijepim ženama nikad nije sakrivala, ali se jednako tako nikada nije niti javno deklarirala kao jedna od njih, jer kao što je i sam sebe smatrala ona jednostavno nije bila dio tog svijeta. Njoj se ljubav jednostavno događala, a da ona spol nije mogla birati. I svako javno deklariranje za nju je bilo neukusno. Uostalom, baš kao što je i uvijek željela, živjela je mirnim, povučenim životom osobe s margine unatoč njezinu društvenu položaju, a to joj je ponajviše prijalo. Kad je tog jutra davala oglas u Plavi oglasnik da daje satove iz klavira u svojem stanu na vrata je pozvonila stara susjeda noseći u rukama veliki pladanj pun kolača. Bila je to naočita starija, sijeda gospođa koja nije krila svoju naklonost prema mladoj profesorici klavira i koja bi je uvijek rado iznenadila kolačima ili pozivom na kavu na koju se Magda rado odazivala, jer je na tim sjedeljkama kod susjede Pepice uvijek mogla čuti koju zgodu iz prijeratnog Zagreba ali i o tome kako se nekad hofiralo mladim damama. Ova joj nije u međusobnom razgovoru povjerila da je dala oglas u Plavi oglasnik i da traži mlade studentice i studente klavira za poduku. Zadržala je i taj dio života samo za sebe. Tildi kad ju je ova nazvala da joj sva usplahirena kaže kako je već nekoliko mjeseci trudna, te da nosi dječaka kojem će dati ime Vilko nije ništa određeno odgovorila, iako se iskreno obradovala. Magda je voljela djecu, osobito onu mlađu koja nisu bila spremna na svakojake ludosti kakve obično spopadnu tinejđere kojima je i sama predavala glazbeni odgoj u osnovnoj školi i svakodnevno se susretala s njihovim mušicama, boljeticama i pubertetskim bubuljicama. Za sve je kriv onaj Plavi oglasnik Dva dana poslije oglašivanja u Plavom oglasniku, u petak rano ujutro, prije odlaska u školu glasno je zazvonio telefon. Magda je bila u kupaoni, upravo je prala zube i spremala je umiti lice te upotrijebiti neku od svojih omiljenih Lorealovih krema new age protiv bora kad ju je zvonjava trgla. Polako, bez ikakve žurbe uputila se prema hodniku gdje je na malenom okruglom stoliću s početka 20. Još snena, tiho se javila i s druge strane začula nježan glasić. «Da li Vi dajete instrukcije iz klavira? » — začula je pitanje s druge strane telefonske žice. Magda se nasmješila, prepoznavši u glasu tinejđerku i blago odgovorila sa « Da». Magda se složila i srdačno je odpozdravljajući poklopila slušalicu. Potom je telefon ponovno zazvonio, ali Magda se nije javljajala. Ostavila je cijelo prijepodne samo za sebe, a telefon je zvonio kao pomahnitali baš kao da cijeli grad treba upravo satove poduke iz klavira. U 13 sati, pola sata prije nego što se počela pripremati za poslijepodnevnu nastavu zazvonio je telefon i Magda se odlučila javiti. S druge strane dočekao ju je zreo, mekoputan glas žene koja je tražila instrukcije iz klavira. Prema brzoj Magdinoj procjeni mazan glas s druge strane slušalice mogao bi pripadati u najmanju ruku nekoj 28-godišnjakinji, a zamalo da je i pogodila. Djevojka se zvala Alma i bila je na poslijediplomskom iz harfe u Grazu, ali je za privatne potrebe tražila satove poduke iz klavira. Odmah su dogovorile cijenu i dan kada će se sresti. Taj glas i trenutak u kojem kao da su se duše susrele Magda nije mogla samo tako zaboraviti. S nestrpljenjem je čekala idući četvrtak poslije podne kada je Alma obećala doći. Cijeli tjedan prošao je kao da je okom trepnula. Instrukcije sa malom i vedrom Dankom koja je voljela čavrljati i koja je svojim umiljatim glasićem ispunila cijeli dnevni boravak, potom su uslijedile obveze u školi, pa odlazak u kino i sjedeljka na kolačima i kavi kod susjede Pepice i četvrtak je već bio tu. Za Almu se dugo pripremala. Pomno se istuširala, tijelo namazala mlijekom upotrijebila čak i miris Coco Chanel 5 koji je koristila samo za posebne prilike i odjenula svoju smeđu suknju od twida, pamučnu majicu dugih rukava boje bijele kave — ta bila je jesen i navukla svilene smečkaste najlonke. Nije znala kako da sebi predstavi lik Alme. Pitale se, kome takav senzualan glas pripada, nekoj brineti, bjondi, crnki ili možda obojanoj crvenokosoj? Je li lijepa i ohola ili samo lijepa i skromna? Pitala se Magda kad je iz razmišljanja trgnulo zvonce na vratima. Bilo je 17,30 sati, četvrtak i prvi mrak se već bio spustio nad Zagrebom. Magda se pribrala, onjušila samu sebe i zadovoljna sobom otvorila vrata. Kad tamo, na vratima se pojavila vitka, ali raskošna crnka bubi frizure, crnih očiju koje su gledale vragolasto, malenog ravnog nosa i madeža iznad gornje usne. Prava pupa, pomislila je Magda ne mogavši sakriti oduševljenje viđenim. Čak je i ustuknula pred tako lijepim crnim dubokim pogledom. Alma se isto tako trgla viđenim prizorom. Kao da je osjetila trenutačnu međusobnu privlačnost. «Izvolite uđite gospođice ili možda gospođo», uskoro se snašla Magda i rukom pokazala Almi da uđe u njezin dom. Lakim hodom mačke svjesne svoje zavodljivosti, a opet poput djevojčice Alma je stupila u Magdino carstvo. Glas je bio isti kao i preko telefona. Mekan, topao, senzualan i dječje nježan. « Jeste li možda za kavu prije nego što započnemo? «Pa znate da nemam ništa protiv»- odgovorila je Alma. U tren oka našle su se u malenoj kuhinjici francuskog štiha koji je Magda s puno mara uređivala godinama još dok živjela sa Tildom. S lakoćom je izvadila džezvu iz ormarića drvene viseće kuhinje i počela kemijati za štednjakom. Magda se raspoložila i cvrkutavim glasom upitala svoju novu poznanicu « hoće li možda s više ili manje šećera? » Na što se Alma nasmijala pokazujući pravilnu nisku nikad do tada viđenih tako lijepo poredanih i očuvanih zubiju i samo lakonski mahnula rukom dodajući « s puno! « Život mi je gorak, pa da ga zasladim», šaljivo se nadovezala Alma na svoju prijašnju rečenicu. To je Magdu usupnulo. Pomislila je «tako, mlada i lijepa, a već joj je život gorak». Međutim, pravila se kao da je nije dobro čula ili da se radi o igri riječi. Popile su kavu šutke i krenule prema klaviru u dnevnom boravku. Za početak mogli bi izvesti Brahmsove mađarske plesove, smiješeći se vragolasto izjavila je Magda. Nagnula se nježno nad tom prekrasnom crnkom, udisala miris njezine šuškave crne kose poistovjetivši je sa filmskim divama 50-tih godina prošlog stoljeća nježno joj pri tom dodirnuvši desnu ruku. Alma je protrnula, ali se pravila kao da ništa ne osjeća. Lukavica Magda kakva je već bila, s obzirom na godine iskustva provedenih sa ženama u svojem naručju prešla je preko tog osjećaja nježnosti, pa i požude koji ih je preplavio. «Ili možda nešto jednostavnije? »-upitala je Magda podigavši desnu obrvu. »-može li, reče Magda. Alma je s olakšanjem odgovorila kako je za takvo što već spremnija. Počele su lagano svirati i jedan sat poduke iz klavira prošao je kao u hipu. «Pa, Vama poduka kao da i nije potrebna», zadovoljno je kazala Magda ne skidajući oči s najnježnijih ruku koje je ikad vidjela. Bili su to fini, dugački, mekani prsti koje je u tren oka Magda mogla zamisliti kako nježno i pribrano prelaze preko žica harfe. «Možda»-tiho je odgovorila Alma. Jedna drugoj su se nasmijale i dogovorile za slijedeći četvrtak poslije podne. I eto ti Alme u njezin život Čuvši zvono na vratima Magdu su proželi slatki žmarci po cijelom tijelu. Slutila je iako nesvjesno da će ovaj susret za njih obje biti fatalan. Alma je ušla sva nježna i razdragana, čak ju je i van svakog plana poljubila u obraz onako nevino i nasmijala se iskrenim osmijehom punim sreće što je napokon, nakon tjedan dana vidi. Ponašale su se kao da imaju pred sobom čitavu vječnost, a ne punih sat vremena koliko treba trajati poduka iz klavira. Očito, nije se niti jednoj niti drugoj nigdje žurilo. Hodom gazele, Alma je zakoračila prema klaviru, a pri tome je Magda nije ispuštala iz vida. Postalo joj je jasno da se u ovu iznimno neobičnu i privlačnu mladu ženu — zaljubila. I to nakon što je puno vode proteklo ispod mosta nakon što je prekinula sa svojoj dragom Matildom. Uhvatila je sebe u takvim razmišljanjima i kako sva u sumaglici i vrtoglavici, rastresena daje naputke i okreće partiture na glasoviru ne bi li započele barem, makar što muzicirati. To je prezahtjevno za mene- napomenula je Alma. Za to je vrijeme Alma zamišljeno sjedila u naslonjaču u kutu sobe ne htijući priznati da je ova žena tako silno privlači da se sva preznojava i vlaži u međunožju. Sama sebi se začudila takvoj reakciji, ali kad je Magdu još bolje promotrila nije mogla, a da ne zaključi kako se ovakvoj Afroditi, ovalna lica i zelenih prekrasnih očiju, svilenkasta, nježnog glasa jednostavno ne može odoljeti. Kad je Magda završila s muziciranjem ustala je od klavira i ustupila mjesto Almi. Namignuvši joj pri tom pozivajući je tako neka slobodno sjedne i odsvira nešto po njezinoj volji. Bila je to Glinkina skladba koju je Alma najradije izvodila na harfi i kad je započela svirati Magda se više od silne nježnosti koja ju je preplavila nije mogla suzdržati. Kao da nešto traži na glasoviru nagnula se svojim lijepim, zaštitnički raspoloženim poprsjem nad crnu šuškavu Alminu kosu. Alma je neopisivo fino mirisala po Magdinoj procjeni neidentificiranim mirisom, ali puderastim, kako je na brzinu zaključila. Bila je prelijepa u sjedećem položaju i svoja je prsa još jače pritisnula na Alminu glavu upinjući se na prste da dohvati olovku na glasoviru. Alma je sva zadrhtala. Osjetila ju je do malog nožnog prsta. Tijelo joj je podrhtavalo i mislila je kako joj neće moći odoljeti te da neće izvesti Glinkinu skladbu do kraja, a već će se naći u naručju ove žene koju poznaje tek tjedan dana, a koja je od prvog susreta neobično privlači. Nije bilo potrebno toliko naprezati nerve niti misli, jer Magdine ruke ispreplele su Almine i poljubac u kosu spontano je uslijedio. Alma se nije protivila. Popustila je pred tom neznankom neka je vodi na mjesta gdje je njezin mladić, 27-godišnji prekrasan smeđokosi ekonomista Marko nikad nije odveo. Magda je spretno i nježno rukama obujmila to prekrasno pupasto lice i počela joj ljubiti oči iz kojih su se suze slijevale poput kapljica kiše. Dvije žene osjećale su da pripadaju jedna drugoj i da će provedena zajednička noć biti neizbježna. Lagano, drhtavim rukama kao da drži nešto dragocjeno, lomljivo poput porculana Magda je Almu uhvatila za ruku i povela je prema spavaćoj sobi. I žene se vole, zar ne?! Sva obamrla i klonula od nježnosti koju je osjetila prema ovoj ženi Alma je nježno prislonila svoju glavu na Magdina prsa, a ova je odmah istom nježnošću započela gladiti svojim prstima Alminu kosu. Zadnjim snagama Magda se suzpregnula da ne spusti suzu od neopisive i neobjašnjive topline i nježnosti koja ju je preplavila u naručju ove mlade prekrasne crnke. Počele su se u tišini pomalo stidljivo skidati. Najprije je Magda polagano otkopčala svu dugmad na Alminoj bluzi, a potom je ova otkopčavala polagano, jedan po jedan gumbić na Magdinoj crnoj haljini. Ruke su se ispreplitale i susretale na mjestima gdje se otkopčavaju grudnjaci, a skidanju sukanja i najlonka posvetile su posebnu pažnju. Nabijene željom, elektricitet je frcao po najlonkama i tkaninama, a one su se obje razdragano tome nasmijale. Polako, da se polakše ne može Alma je utisnula poljubac na prekrasne pupaste Magdine usne i osjetila miris kave… Stvarnost je izmaknula ispod njihovih nogu i dvije mlade žene našle su se zaokupljene ljubavlju, nježnošću, željom i vođene rukom strasti u Magdinu prostranu i udobnu krevetu… Mazne i snene, zagrljene i pripijene jedna uz drugu poput dviju sestrica dočekale su zoru. Osim — ljubavi, a to je ipak velika stvar i to ne zaboravi. Željela joj je poručiti Magda. Poput malog djeteta Alma se stala smijati, grleno kao da prosipa orahe, kako je znala govoriti Magdina baka, koja je isto tako prije braka voljela jednu Doris i zbog nje, a to valja ipak zaboraviti, upropastila svoj vlastiti brak, pa i svoj vlastiti život. Obje su u isto vrijeme iskočile iz postelje i krenule u kupaonicu. Magda se pažljivo istuširala brižno trljajući tijelo frotirnatim, mekim ručnikom pazeći pri tome da ne izbriše Almine poljupce i dodire koji su joj proteklu noć burkali krv i čula, a razgalili srce. Kad je završila jutarnju toaletu, kupaonicu je prepustila svojoj novoj prijateljici koja joj je bila i više od toga i krenula se odijevati u svoju sobu. Dok je Alma u kupaonici spirala sa sebe tekućim sapunom od orhideje Magdalenine dodire, dotle je Magda pomno birala svoju odjeću za odlazak na posao. Crna pamučna majica, crna suknja, crne najlonke i sva će danas, pomislila je, u školi osvanuti poput legendarne Juliet Greco — sva u crnom. I crne šimi cipele na visoku petu i na vezanje. One su osobito seksi, pomislila je Magda koja se upravo tako osjećala, ali još i nježnije nakon probdjevene zajedničke noći sa lijepom Almom. Alma je, međutim, na sebe odjenula odjeću od jučer. I osjećala se zadovoljno. Glavom su joj išle misli kako joj je to prvo iskustvo sa ženom i kako ga nikad neće moći zaboraviti, ali da o tome Marku neće reći niti riječ. Uh, ta ljubav, baš boli. Nakon doručka su oprale zube, Magda je uvijek čuvala novu, neupotrebljenu četkicu za zube u toaletnom ormariću, onako — zlu ne trebalo. Laganim poljupcem nakon što su obraze pomilovale dlanovima i to istovremeno oprostile su se ispred ulaznih vratiju Magdina stana. Školski sat samo što nije započeo. Sva zajapurena i mislima u nočašnjem događaju Magda se s imenikom pod ruku uputila u razred. Valjalo je odraditi zadanu satnicu dok joj Alma, njezin miris, njezino tijelo, napokon — duše koje su se pronašle i prožele nisu davali mira. Bila je to Alma i srce joj je jače zaigralo, a naporan dan kao da se sam od sebe izbrisao iz sjećanja. Kod kuće ju je čekala topla ružmarinova kupka za opuštanje sa malo mirisne soli i tiha Mozartova glazba sa CD-a. Susjeda vjerojatno nije imala nikakvu namjeru zvoniti na vratima, jer je trajala svima omiljena sapunica na TV-u. Samo je Magda od svih sudionika sapunice u ovoj zemlji izgleda bila nekako daleko odsutna. Nježno je masirala stopala misleći na događaj koji se zbio prošle noći sa Almom. Svu su je proželi žmarci i topli ugođaj preljevao joj se tijelom. S druge strane začuo se baršunasti muški glas. Magda se smela, ali nije dozvolila da se to primjeti i zatražila je Almu. Namjerno ju je svojom formalnošću izazivala, jer je već unaprijed znala da Magda neće odoljeti nazvati, a i sama je s nestrpljenjem iščekivala taj trenutak sva zajapurena u licu. Marko je mislio da je to od kuhinjske pare, a ne od ljubavnog uzbuđenja. Još, siromah nije niti slutio. Malo su pročavrljale baš kao najbolje prijateljice što su uostalom i postale i obje se bacile na svoje poslove u svojim stanovima u zajedničkim mislima jedna na drugu. Večera je za tren oka bila na stolu: piletina, salša od pomidora , tjestenina i zelena salata. Almi je prijalo, a niti Marko se nije bunio. Prljavo suđe Marko je stavio u stroj za pranje suđa dok je Alma skidala pregaču sa sebe i brisala stol stavljajući pri tome svježi stručak cvijeća u vazu. Ova je sva protrnula prisjećajući se prethodne noći sa Magdom, ali nije se branila. Godilo joj je, a nije se niti usudila odbiti Marka koji nikad nije bio nasrtljiv. Jednostavno, tražio je svoje. Glavu je uronio u Almin vrat mirišući joj kožu i kosu koji su mirisali po parfemu i mirisu kuhinje ali zato ova kombinacija nije Marku bila ništa manje privlačna. Privio ju je nježno k sebi osjećajući pri tom da je nekako drugačija, krhkija, lomljivija i možda podatnija. Započelo je sve u kuhinji, a završilo u Alminoj prostranoj spavaćoj sobi. Ljepše, mekša si bila, maznija. Trebale su se vidjeti za dva dana. I opet sve iznova. A da nikome nije dosadno. Magda je sva podrhtavala od uzbuđenja. Znala je da Alma ovog puta ne dolazi na instrukcije iz glasovira. Dok ju je čekala sva se vlažila u međunožju ne mogavši sakriti uzbuđenje. Alma je jednako tako dok je jurila u zagrljaj svojoj voljenoj lučila sve hormonone ćijih se imena nije mogla niti sjetiti, a o kojima je tako rado čitala u ženskim časopisima. Konačno, zvonce je zazvonilo. Magda je tiho otvorila, brzo zaokrenula ključem dva puta i pala joj u zagrljaj. Tako zagrljene stajale su nekoliko minuta u predsoblju stana. Alma je počela sa radoznalošču slušati. Poslije sam kroz smijeh je govorila Magda, baki objašnjavala da sam se rodila mala ko krafna, a ova je meni rekla : ko pivska flašica taman za inkubator. Ništa dakako nisam razumjela, ali sam znala da me posebno uzbuđuje zvuk kada je mama odijevala najlon čarape, pa je sve pucketalo ili svileni konbine. Pa, onda atmosfera kod frizerke. A u biti kad se pogleda i ti i ja smo heteroseksualne i to nas čini posebnima. Magda je odvratila i čvrsto je, puna ljubavi zagrlila. Cijelo popodne izvan svakog očekivanja i plana, njih dvije su čavrljale o svemu i svačemu. Kao da se poznaju stotinu godina. Ma što stotinu godina, kao da se znaju iz nekih prijašnjih života. Alma joj je opisivala kako vodi ljubav sa Markom, kakav je Marko ljubavnik, ali i kakav je čovjek. Potom su bez krzmanja razgovarale o svim seksualnim pikanterijama da bi s lakoćom prešle na modu i tu jednako tako pronašle zajednički jezik. Prijateljstvo i ljubav tog je poslijepodneva bilo zapečačeno. Obje su zaboravile glasovir i prepustile se milovanju i očijukanju kroz razgovor. Ako je razgovor seks između dviju duša kao što je zapisala čileanska spisateljica Isabel Allende onda se upravo tako razgovor između Alme i Magde koji su tog dana dok je vani fijukao vjetar, a nebo se naoblačilo — mogao mirne duše krstiti. Zagrlile su se, nježno i lagano pomilovale po licu i oprostile do idućeg četvrtka, odnosno, do sutra kada će je Magda navečer poslije nastave nazvati telefonom. Alma je Magi zamijenila Markom. Pripremite se da i to vidite. U stanu je Almu čekao svježe istuširani Marko sa prostrtim stolom i večerom. Rižoto sa morskim plodovima, mješana salata od najranije rajčice i krastavaca, na koju će se zbog njezine preuranjenosti Alma moguće i žaliti i kukuruzni baget, te crno vino. Alma je prema stanu išla s noge na nogu. Da ne zaboravi razgovor sa Magi i da ne zaboravi njihovo prijateljstvo i silnu žudnju potkrijepljenu ljubavlju koja se dogodila kao grom iz vedra neba. Stigla je u stan u 21,15 sati, polako odložila baloner u predsoblju i osjetila miris morskih plodova. Godila joj je unatoč svemu Markova blizina, a i večera koju je pripremio. Marko je izašao sa pregačom na sebi iz blagavaonice lagano je obujmio oko struka, poljubio je i odveo u kupaonicu. Tako je i bilo. Večera je protekla u vedrom ozračju punom priče do kasno u noć i Alma se u sebi pitala kako se može tako brzo prilagođavati potrebama osoba koje voli. Do malo prije sjedila je sa Magi u njezinoj kuhinji i jela kolačiće od marmelade, čavrljala o ženskoj ljubavi i koječemu drugom, a sad je već sa svojim dragim i pouzdanim Markom, mislila je u sebi Alma. Nakon večere Alma se pošla istuširati i spremiti za spavanje. U svilenoj spavačici koja je podsjećala na starinske kombineje i lijepom bademantlu ušetala je u spavaču sobu gdje ju je unatoč sitnim satima čekao dobro raspoloženi Marko. Svukla je bademantl i legla pored njega ne očekujući da će noćas voditi ljubav. Marko ju je nježno uhvatio za ruke i obujmio dlanove. Ubrzo je drugi dlan svoje nježne i meke ruke stavio pod lijevi obraz svoje voljene i započeo sa pričom. Ova je ostala bez daha, ali je sakrila zbunjenost. Djecu je voljela i željela više od svega, ali još uvijek nije bila spremna. A i tu je bila Magi koja je nenametljivo i nježno ušetala u njezin život i napravila u njemu, unatoč, njezinoj diskretnosti pravu oluju. Apsolutnu zaštitu ako je to moguće. Znaš da ih ne namjeravam voditi po kaotičnim trgovačkim centrima i ludnicama koje vladaju u bankama i poštama. Ne želim da moja djeca odrastaju u kaosu, da udišu znoj tuđih ljudi i da se od malih nogu navikavaju na to da budu samo dobri poslušnici i dobri potrošači u velikim trgovačkim lancima. Želim im pružiti sigurnost, maštu. Da zajedno štitimo i odgajamo naše male klince. Nemaš se čega bojati. Ja imam siguran posao, a i ti ćeš uskoro imati posao. Iscrpljena od razgovora i sa Magi i sa Markom, Alma je uskoro usnula. Sunčeva zraka koja se uporno probijala kroz napola, gotovo nemarno spuštene rolete svojim sjenama po zidu i obrazima te draškanjem očiju probudila ih je u osvit zore. Marko je pogledao na sat, bilo je 6,20 sati. Prepečenac, putar, marmelada od marelica i svježa kava ćiji se miris širio sve do spavaće sobe i rasprostirao po cijelom stanu te draškao Almine nosnice i pozivao je na ustajanje bio je dovoljan mamac da Alma sva snena navuče bademantl, obuje plišane papuče i odleluja u blagavaonu. Oboje su doručkovali, Marko sav mirisav, okupan i obrijan, a Alma snena i mirisava po toplim kušinima i lancunima. Alma je samo kimnula glavom kao potvrdan znak da — hoće. Odlučila je otuširati se kako bi se razbistrila i nazvati Magi prije nego ova pođe u školu. Magi je srce zaigralo od radosti. Cijelo prijepodne Alma je provela studirajući literaturu za poslijediplomski studij i kuhajući ručak za Marka i sebe. Običan čušpajz od kelja bit će danas sasvim dovoljan, mislila je u sebi dok je ukuhavala razmučeno brašno u varivo. Poslije jučerašnje večere prijat će nam nešto jušno, a i ne vrijedi se razbacivati, razmišljala je u sebi. Poslije podne je dočekala sva napeta i otišla se još jednom otuširati i spremiti za sastanak sa Magi. Nije mogla dočekati 17 sati baš kao i Magi koja je istog trena kad je i Alma pomislila na nju vrtjela nestrpljivo prstima u zbornici iščekujući završetak sastanka i odlazak kući. Moram ti nešto ispričati… Dotjerana i sva mirisna Alma sa najnovijim vijestima, nočašnjim razgovorom između nje i Marka dolepršala je do Magičina stana. Magi ju je s jednakim nestrpljenjem očekivala. Pitala se što ju je to osim neopisive ljepote ove mlade crnke privuklo k njoj tako snažno da joj tlo izmiče pod nogama i da na svoju žalost ne zna gdje će ih sve to odvesti i kako će to sve završiti. Zvonce na vratima najavilo je Almin dolazak. Magi je oprezno da susjeda Pepica ne čuje otvorila vrata i kao i svih prethodnih dana kada su se susretale pale su jedna drugoj u zagrljaj. Magi koja je od nje bila starija punih dvanaest godina i prošla u životu puno toga nije se puno iznenadila takvoj uzbuđenosti. Samo je znatiželjno podigla desnu obrvu i time dala znak Almi da počne s pričom. Magi ju je rukama obujmila oko glave i poljubila u njezinu mirisavu, šuštavu crnu kosu. Imat ćeš dobrog, pouzdanog Marka, a i ja ću uvijek biti uz tebe i njih. I ja najviše na svijetu volim djecu. Što misliš kako bih inače mogla izdržati ovaj posao koji radim? Nježno su se skidale i dlanovima potom prelazile preko baršunastog sjaja njihovih tijela i meke puti sve dok nisu bile zrele da primaju i daju sve od sebe do sladostrašča koje je završavalo u suzama i u uzdasima koji su graničili sa vriskom. Kako je Magdina spavača soba bila pokraj dnevnog boravka dobroćudne stare susjede Pepice tako je ova mogla čuti sve što se odvijalo u Magičinoj spavaćoj sobi. Pa kaj smo dobile? U 21, 30 sat Alma i Magi su se nevoljko oprostile i Alma je baš kao i svakog četvrtka krenula svojoj kući i vjernom Marku koji je već, bila je uvjerena, nestrpljivo čekao kod kuće. Ali, Alma, pa ne može to tako! Niti poruku da si mi napisala. Kud ti se žuri? Marko je odustao od pitanja i otišao u dnevni boravak gdje je sjeo pred televizor. Sva mirisna i zamamna Alma je izašla iz kupaonice i pridružila mu se u dnevnom boravku pred televizorom. Polegnula je svoju glavu u njegovo krilo i sva se šćučurila pored njega. Sretna što ima takav zaklon i što je njezin Marko bez ikakvih suvišnih pitanja, osim onih o djeci previše ne opterećuje. Spremala se gledati nekakav igrani film na TV-u, ali ju je san preduhitrio. Dan je za Almu završio. Mogla je spokojno zaspati u Markovu naručju, na plišanom trosjedu u dnevnom boravku, varajući ga u snu sa Megi. Probudili su se isprepletenih udova i ruku na trosjedu u dnevnom boravku. Televizor nitko nije ugasio i radio je cijelu noć. Kad su to vidjeli oboje su se nasmijali i poput djece stali se utrkivati koji će prvi do kupaonice. Marko je bio brži. Dok se tuširao i pjevušio ispod tuša, Alma je kuhala kavu i spremala doručak u kuhinji. Iznijela je doručak u blagavaonicu u pletenoj košarici: kuhana jaja, prepečenac, putar i marmelada od marelica sa dvije šalice kave. Znala je Alma za tu njegovu igru, pogledala na sat i bila uvjerena kako će ovo jutro iskoristiti za jednu ljubavnu igru na brzinu, te da će se Marko još jednom morati otuširati. Sav mirisan po muškom gelu za tuširanje Marko je zagrizao u prepečenac namazan maslacem i marmeladom od marelica, obujmio Almu oko struka, približio joj se do stolca na kojem je sjedila i poljubio je sav sladak i musav. Nije dugo razbijala glavu, jer je Marko već nježno klizio svojim slatkim u svakom smislu usnama po njezinim bradavicama, nježnim prstima širio noge i polako pripremao teren da svoju jedninu voljenu dovede do vrhunca. Obavili su to u kuhinji na kuhinjskom stolu. Bilo je nježno, strastveno, vlažno, ludo, kao da su upravo posrknuli slatko od marelica sa svojih prstiju i usana. Alma je cvjetala, bila je sretna i zadovoljna, Marko je gorio od ushita i zadovoljstva. Alma je nježno stavila kažiprst na njegove prelijepe usne dajući mu znak da šuti i utisnula mu lagani poljubac u usta. Uostalom, tko je ikada rekao da kuhanje nema nikakve veze sa umijećem vođenja ljubavi? Marko je već drugi puta završio u kupaoni, ali ovaj put nije želio sa sebe isprati dodire niti poljupce, a morao je posakrivati sve tragove jutarnjeg događaja u kuhinji, jer žurio je na posao, a ondje mu nije bilo niti na kraj pameti da ikome otkriva svoju intimu ili da je netko nečime nasluti. Deseto poglavlje Upalio je parkirani Volvo ispred zgrade, srebrne boje — metalik i odjurio na posao. Pri tome mu je nedostatak Alme stvaro bol u želucu, pa potom u cijelom tijelu. Alma se tuširala i spremala u školu na dogovor o poslu, a nije željela niti da joj dan prođe, a da ne obiđe Magdu. Sva je protrnula od te pomisli. Okupala se, skinula tragove ljubavi u kuhinji i pohitala na tramvaj. U školi ju je ravnateljica dočekala srdačno. Bila je navikla na takvu susretljivost kod svih, jer kao da ljudi nisu mogli odoljeti njezinoj ljepoti, pa su se trudili ugađati joj na svaki način. Ona to, međutim nikad nije koristila. Osim, možda, kad je bila mala ili djevojka pa je trebala od mame izmoliti izlazak. Znala je kako je mama upravo zbog njezine ljepote slaba na nju, ali zato i puno stroža. Posao u školi gdje bi trebala podučavati povijest glazbe brzo su dogovorile. Uz kavu i kolačiće razgovor je tekao ugodno, a vremešna ravnateljica profinjenih crta lica nije se trudila sakriti zadovoljstvo što će u svojem kolektivu imati takvu ljepoticu kakva je Alma. Oko 11,30 sati razgovor je bio gotov i Alma je znala da Magi ima prijepodne nastavu te ju je čekala razgledajući izloge i sjedeći na kavi i kolačima u poznatoj zagrebačkoj slastičarni u Ilici, odvojak prije Svetog Duha. Gotovo da je lupkala prstima od nestrpljenja po stolu u slastičarnici čekajući Magdu. Kroz prozor izloga ju je ugledala, a i ova nju, baš kao po dogovoru. Magda sva mirisava i dotjerana kao da nije odradila jutarnju nastavu ušla je u slastičarnu. Pomilovala je rukom po leđima, tiho je i nježno pozdravila i naručila komad torte od sira i kavu. Pijuckale su zajedno kavu, čavrljale o svemu i svačemu sve dok Alma nije rekla da je dobila posao, te da će dovesti sutra poslije podne kod Magde svojega Marka da zajednički proslave dobiveni posao. Magda se drage volje složila. Pozdravile su se bez prepričavanja detalja koji su se dogodili rano ujutro u kuhinji. Nije bilo niti mjesto niti vrijeme za to, mislila je Alma. A i nije znala kako bi Magda reagirala. Makar, slutila je da je Magda širokogrudna i da joj nikad takvu ljubav ne bi uzela za zlo. Nije bila posesivna, pomislila je Alma. Uostalom, nikad me nije pitala što radim sve sa Markom kada sam sa njime sama u stanu, zaključila je Alma. Poslijepodne čekajući Marka da se vrati kući Alma je iskoristila za kuhanje ručka. Prostrt stol čekao je Marka koji je s nestrpljenjem jurio kući. Ta čekala ga je vijest o dobivenom ili ne dobivenom Alminu poslu. Kratak, ali strastven poljubac dobrodošlice, nekoliko bezvezvenih pitanja, pranje ruku i uskoro su oboje bile za stolom. Marko je podigao obrvu i upitao Almu. Vidim da slavimo, rekao je nekako s olakšanjem. Kad je to izgovarala u sebi se pripremla gotovo punih deset minuta bojeći se da je glas ne izda kad će izgovarati Magdino ime. Sve je s uspjehom izvela i Marko je odbjeručke prihvatio poziv, znatiželjan da upozna tu Magdu o kojoj je Alma rijetko, ali uvijek lijepim i probranim riječima opisivala njezinu pojavu i karakter. Ah, da je samo znao što veže te dvije žene?! Nije do tada niti slutio. Zaspali su poslijepodne kao omađijani. Večer se polako spuštala nad Zagrebom. Bilo je toplo i balkonska vrata bila su otvorena kao i prozori lođe. Spokojni, spremali su se na večernji počinak. Na večeri kod Magde Magda je sva od ranog jutra bila na iglama. Bojala se da kolač od ribizla sa šaumom neće dobro ispasti. A ispao je i to u zadnji tren , prije odlazka u školu. Almu i Marka pozvala je na večeru u sedam navečer, a škola joj završava u 16,30 sati. U sebi je stalno vrtjela film hoće li uspjeti dalmatinska pašticada za koju je sve bilo spremno dovršiti za dva sata. Kući se odvezla taksijem kako bi izbjegla gužve gradskog prijevoza. U tren oka se preodjenula, oprala ruke, stavila pregaču i uhvatila se kuhanja. Dotle, u Alminu i Markovu stanu vladala je strka. Marko je bio sav uzbuđen i nije se nikako mogao odlučiti hoće li navuči traperice i plavu polo majicu ili lanene hlače i bijelu lanenu košulju. Alma je točno znala čime će Magdu pogoditi u žicu: safari haljinom i prekrasnim sandalama na tanke lančiće od bež kože kupljene u Parizu. Danas je vruće, konstatirali su oboje i zagrljeni i bezbrižni izašli iz stana. Marko je upalio svojeg divljeg švedskog konja — Volvo i pohitali su Magdi na večeru. Drugi kat, zgrada na brijegu, podno KBC Rebro, moraš se voziti Laščinom. Tu je Magda prije više od 20 godina savila svoje gnijezdo u Zagrebu. Hoće li Marko što primjetiti, mislila je Alma. Popeli su se na drugi kat držeći za ruke i pozvonili. Vrata im je otvorila četrdesetogodišnjakinja, prekrasnog lica i tijela, zelenih očiju u krem lanenoj strukiranoj haljini. Magda se nasmijala, pokazala rukom neka uđu i za sobom zatvorila vrata. Uh, Marko je zgodan, odmah je pomislila Magda. Njezina djevojčica bila je prekrasna. Lijep par nema što, pomislila je Magda dok je nosila vrč soka, votku, vermut i wisky. Sve je ovdje, pa se vas dvoje poslužite, kazala je Magda. Ostao je zetečen njezinom mladenačkom pojavom, ali ne i ponašanjem koje je odavalo zrelu ženu. Večera je bila poslužena u taj čas i okrepljeni sokom i aperetivima svo troje sjeli su za stol u blagavaonici. Alma se bojala da će voditi strogo konvencionalan razgovor, ali poslužena butelja bijelog vina učinilo je svoje. Svo troje je istovremeno govorilo o svojem djetinjstvu, a svo troje je i bilo iz manjih gradova, o svojim roditeljima, dječjim nestašlucima, pa čak su započeli i temu o prvim ljubavima. Magda je preskočila Tildu ili svoju razrednicu koja je više bila nalik na Ginu Lolobrigitu nego na učiteljicu ili drugaricu kako su je onda djeca zvala, ali zato nije zaboravila prelijepog, nježnog Danijela njezinu prvu gimnazijsku ljubav za kojeg je uostalom i Alma tek sad doznala. Svo troje razgaljeni što od dobre hrane i pića, a što od prepričavanja vlastitih dogodovština i otkrivanja tajni prvih ljubavi nastavili su časkati uz smijeh, kavu i kolače do kasnih noćnih sati. Rastali su se u ozbiljnom razgovoru kao dobri stari znanci koji kao da se poznaju od djetinjstva, pa sve mogu jedni drugima reći. Magda je baš nekako započela o klitorisnoj emancipaciji. Međutim Marko se živo zainteresirao. Lagano je poljubila za rastanak Almu koja je sva protrnula, Marku je srdačno stisnula ruku za oproštaj i otpratila ih sve do ulaznih vratiju u zgradu. Kad se vraćala u svoj stan čula je da je susjeda Pepica još budna i spremno je pozvonila sa dvije kriške kolača na tanjuru. Susjeda Pepica se zahvalila želeći Magdu pozvati u svoj stan, ali bilo je prekasno. Željela ga je, onako lijepog u boksericma sa snopyma poput kakvog dječarca. Bio je joj je večeras posebo privlačan. Nakon što je oprao zube Marko se istuširao i otišao u njihovu spavaću sobu. Čitao je Almine želje u vezi s njime, ali za Magdu nije niti slutio. Skidanje šminke, umivanje, pranje zubiju i tuširanje — uobičajeni Almini rituali u kupaoni prije odlaska na spavanje. Marko nije uspio sakriti svoju ukručenu muškost koja je izazivala i željno do boli iščekivala Almu. U bademantlu stigla je sva svježa i okupana pola sata iza ponoći u spavaću sobu. Marko je bio spreman. Prodirao je u nju, mijenjali su polažaje, šaputali nježne, pa potom lascivne riječi, Alma je stenjala, pa tiho vrištala od sreće, Marko je dahtao poput pastuha i mumljao joj lascivne i nježene riječi na uho. Nije bilo položaja koji te večeri nisu isprobali. Kad se Marko tiho i okretno poput pantere spuštao među Almino međunožje ona se sva naježila. Milovala mu je kosu i zamišljala brinetaste Magdine uvojke među svojim prstima dok je Marko sa strašću lizao njezino spolovilo dovodeći je do vrhunca koji joj je najviše prijao. Zloćesti dečko, šaputala je Alma. Sad ga je Alma nježnim rukama dohvatila za široka ramena i poput mačke vješto se spuštala i jezikom klizila niz pločice trbuha do njegove muškosti. Jezikom i ustima uhvatila je spolovilo i imala ga poput dječaka do kraja. Poznavala je dobro okus njegove sperme i sjećala ga se uvijek kad bi u tramvaju ostala bez misli, a željela je u sebi obnoviti lijepe scene iz noćnog života. Vrištali su od sreće kao da im se takvo što nikad do sada nije dogodilo. Kao da su oboje slutili kako je ova noć posebna. Svoje tople, oble grudi prislonila je na njegova prsa, podvila ruke pod njegova leđa i namjeravala tako zaspati. Ima na — ljubavi, tiho je preo Marko glasom koji je postao baršunast. Obožavala je takav glas i na njega se napaljivala i da nisu prošla već dva sata bila bi spremna sve još jednom ponoviti. Jutro je došlo prije nego su se nadali. Alma je zaspala ispod miške Marku i tako se sva ispunjena ujutro probudila. Marko je bio još sav snen i kao da je zaboravio na posao. Bilo je to na brzaka, onako kako to obično čine bračni parovi koji se već desetljećima poznaju u ranim jutarnjim satima prije odlaska na posao. Marko se sav zadovoljan uputio prema kupaoni, a Alma prema kuhinji pripremiti ljubavni doručak. Doručak, poljubac u kosu kao i svakog jutra, pa u usta i Marko je sav sretan odjurio na posao. Njihove, samo njihove, besane noći Odjurila je u kupaonu. Istuširala se na brzaka, odjenula lanenu haljinu, vani je bilo vruće i već u devet ujutro sa podočnjacima od besane noći dojurila kod Magde. Ova je bila još sva snena i otvorenih ustiju od zantiželje otvorila vrata. Magi se nasmijala i još jučer navečer, poslije večere, a prije nego što je zaspala slutila je da će za Marka i njezinu Almicu ova noć biti posebna. Posebno vruća, kako je mislila u sebi. Nije bila ljubomorna jer je znala da Almu ne dijeli ni sa kime i da joj Alma pripada jednako kao što je pripadala Marku. Povela ju je u svoju spavaću sobu, stavila prst na usta kao da poručuje da ne želi ništa čuti, jer sve zna i molećivim pogledom dala joj do znanja da želi da joj pripada. Alma je kao omađijana počela ljubiti te lijepe, tople zelene oči koje su se ispunile suzama, ljubiti obraze… Jezici su im se isprepleli i strastvenim poljupcem započele su svoje maženje. Magi ju je skidala polako. Najprije je otkopčala gornji dio haljine, potom skinula grudnjak i napokon nježno zavukla dlan pod bijele pamučne gačice. Mazile su se nježno, ližući i grizući jedna drugoj bradavice na dojkama, ližući vlažne pazuhe i uzdišući od zadovoljstva. Magi je jezikom prelazila preko vrata, grudi, trbuha i polako klizila prema zabranjenoj zoni Almina međunožja. Jecaje, vrištanje i stenjanje na drugoj strani sobe slušala je susjeda Pepica. Zagrljene, vlažne pripijene jedna pored druge šaputale su si riječi koje su bile samo njima poznate. Zadovoljne, sretne i ispunjene zajedno su se istuširale i Magi se počela pripremati za nastavu. Zajedno su napustile stan da bi na stubištu nabasale na staru gospođu Pepicu. Ova je bila zadovoljna, jer baš je htjela upoznati tu Magdinu ljubav kako je u sebi mislila. Kad ju je upoznala sa Almom, stara susjeda Pepica samo što nije zinula ugledavši ispred sebe takvu ljepoticu. Za to se vredi boriti, pomislila je u sebi kad ih je pogledom ispred zgrade ispračala. Poljubile su se u obraz kao dvije dobre prijateljice i rastale. Marko će se kući s posla vrati na vrijeme. Alma se spremala za sutrašnji prvi dan nastave bila je nekako sva uzbuđena, pa je u drugi plan potisnula jutarnji ljubavni događaj u Magdinu stanu. Samo ju je dublje utisnuti cjelov iznad desne dojke mogao izdati. Sva sreća što je na vrijeme to primjetila u kupaonici. Tako će se lakše moći izgovoriti Marku da je to od njega ostalo prethodne noći. A možda je i od njega, slegnula je ramenima pri pomisli. Samo, što sa Tildom?! Kada se vratila kući s posla zazvonio je telefon. Dugo se nismo čule, pa ti javljam da sam u četvrtom mjesecu trudnoće, da sa sigurnošću mogu reći kako nosim dečkića i kako je sve savršeno i bez komplikacija. A kako si ti? Imaš možda neku novu ljubav u rezervi, za promjenu mušku? Hodam žmirečki kroz ovaj svijet da ne vidim njegovu ružnoću i neprestano se spotičem o život kao i uvijek. Samo što ne padam nego se uvijek dočekam na noge. Magi je nije dospjela niti pitati je li još lijepa kao prije ili je dobila strije po trbuhu, podbuhlo lice i trudničke pjegice po licu. Na drugom kraju grada Alma se spremala na spavanje. Marko nije navaljivao imao je uviđavnosti da sutra Almu čeka prvi radni dan i da se treba dobro naspavati i odmoriti kako bi zasjala u punom sjaju. Budilica je zvonila u šest u jutro i Alma je skočila ko da ju je netko šilom ubo. Odjurila je u kupaonicu, otuširala se, odjenula lanenini kostimić, našminkala se i od uzbuđenosti zaboravila doručkovati. Poljubila je Marka koji je već vezao kravatu i istrčala iz stana na tramvaj. U tramvaju kao i obično rano jutarnja gužva. Stigla je na posao i odmah nabasala na čistačicu i kuharicu koje su čavrljale sa njezinom mladom kolegicom Zorkom. Na što se Alma grohotom nasmijala. Nastavnički zbor u jutarnjoj smjeni sačinjavalo je nekoliko starijih kolegica i par starijih kolega nastavnika, tek poneki mlađi profesor ili profesorica. Ubrzo su svi vrlo srdačno prihvatili tu izrazito lijepu crnku, pupastu, prekrasnih očiju, kose, lica i tijela kao u gazele, a tako skromnu. Alma je osjetila njihovu blagonaklonost i nekako je bez treme pošla na svoj prvi sat. Dočekali su je učenici četvrtog razreda. Bili su to već pomalo i odrasli ljudi, pred odlazak na studij. Nekoliko lijepih djevojaka i jedna prekrasan mladić odmah su joj zapeli za oko. No Alma nije bila od onih koji ljude dijele po izgledu ili po makar bilo čemu. Skupila je svu snagu, stala pred tako ozbiljan razred i svojom pojavom odmah zračila kao nenametljiv autoritet. Sat je održala s lakoćom održavajući disciplinu, pružajući im obrazovanje, ali i ono malo ljudskosti, duše koje je potrebno da bi je djeca bez nametljivosti , podilaženja i usiljenosti prihvatila. Djevojke i mladići su već nakon velikog odmora svi od reda stali međusobno šaputati kako im je pri kraju nastavne godine na zamjenu stigla prelijepa profesorica Alma. Za to vrijeme Magi se pripremala za odlazak na maturalac. U Ateni je imala prijateljicu iz rodnog grada Vesnu Stamenković koja je ondje držala katedru za grčku filozofiju. Namjeravala ju je posjetiti ako pronađe njezin telefonski broj. Ako ne, nazvat će njezinu mamu i pitat će je za Vesnu i njezinu adresu. Bilo je to davno, nastavila je svoje reminiscencije Magda. Vesna je bila dugogosa ljepotica. Nekoliko krivih zubića činile su je neobično šarmantnom. Ne znam je li se možda udala ili je nastavila beskompromisnu ulogu emancipirane filozofkinje i tamo u vrućoj i temperamentnoj Ateni? Kako je upravo po polasku na put trebala dobiti mjesečnicu badić nije dolazio u konbinaciju za ulazak u prtljagu, ali o svemu ostalom raspravit će sa Almom ne odvuće li ih strast u krevet, pomislila je i pri tom se sva naježila. Navečer je nazvala Almu. Javio se Marko i dao joj njezinu prijateljicu na telefon. Alma je bila smirena i pribrana kao da je očekivala upravo njezin poziv. I bez puno riječi njih dvije savršeno su se razumijele. U osam ujutro Tilda sa ogromnim trbuhom već je zvonila Magdi na vrata. Dočekala ju je širokog osmjeha sa kuhanom kavom na stolu i kolačićima od marmelade od marelica. Kao da je na čitavom svijetu zavladao mir. Ne poželiš cigaretu, ne poželiš zalogaj hrane niti želim još. Želiš samo sačuvati mir. Ili si već sa novom djevojkom sve to zaboravila? On je nevjerojatno nježan i uviđavan. Uživa sa mnom u mojoj trudnoći. Raduje se kad kupujem odjeću za dječaka. Uživamo u svakoj sitnici. Bila je to Alma. Kad je ova prekrasna crnka ušla na vrata Tilda samo što nije zinula. Tri žene odmah su počele vaditi iz ormara sve potrebne sitnice za putovanje u Grčku. Krpice su letjele zrakom i one su se skladno smijale i uživale u pakiranju. Zakasnit ću na nastavu. Magi je jedino preostalo da se spremi za poslijepodnevnu nastavu i za sutrašnji let. Sretan let za Atenu Avion za Atenu polazi je u 10 sati ujutro. Sva djeca iz Glazbene škole čekala su je već u osam sati ispred hotela Esplanade. Luksuznim autobusom odvezli su se do zračne luke i sa svom prtljagom čekala na aerodromu let za Atenu. Djeca su žamorila , a Magi je mislila na Almu. Već joj je bolno nedostajala i pomislila je koliko se toga za ovih sedam dana razdvojenosti može dogoditi između njih dvije? Ubrzo su mogli iz aviona mahnuti Zagrebu i krenuti put Sokratove nekropole. Atena je bila lijepa, ali vrućine su bile nepodnošljive. Osim smoga u zraku koji se mogao rezati na fete i trgovaca s kojima se trebalo cjenkati nikakvih drugih zamjerki nisu profesori, pa ni đaci našli ovom prekrasnom gradu. Smjestili su se u hotelu s pet zvjezdica u kakvima se obično ne smještavaju maturanti. Sve je odisalo udobnoššću i luksuzom i Magi je to godilo. Temperamenti Grci žamorli su i mahali rukama na svakom koraku, a prelijepe vitke, gracilne i ponosite Grkinje plijenile su pažnju. Gotovo da joj je izmakao pogled koji je bio uprt u nju, a dolazio je od šarmantnog crnog muškarca nalik našem pjevaču Ivi Pattieri koji je sjedio za susjednim stolom. Nije dugo čekala, a muškarac za susjednim stolom odvažio joj je prići. Magi se diskretno podigla sa stolice i prihvatila upoznavanje te ga odmah pozvala da kavu popiju zajedno. Andrasy je bio mađarski Židov prema Maginoj procjeni star oko 33 godine. Bio je vrlo lijep i profinjen. Po zanimanju kako je doznala od njega — ekonomista koji je radio u naftnoj tvrtci MOL koja je surađivala sa hrvatskom INOM. Bio je zadužen za marketing čak štoviše bio je direktor marketinga. Magi je fascinantno gledala tu crnu blago valovitu kosu prošaranu tek kojom sjedinom, tanka, fino izvaljana usta, bijele zube i crne oči. Osjetila je kako oni uopće ne razgovaraju već da iskre vrcaju na sve strane. Rađa se kemija sa neznancem koji ju je svojom duhovitošću i senzibilnošću pa i tjelesnom privlačnošću potpuno zaokupio. U susret su joj išle kolegice i to je nimalo nije obradovalo. Znala je da će razbiti čaroliju. Duboko je udahnula i pomislila kako sve što je lijepo kratko traje. Ljupobitljive kakve žene već jesu odmah su Magdu stale salijetati sa pitanjima o tome zgodnom neznancu. Vrući, sparan dan i penjanje do Partenona, pa razgledavanje grada i obilazak malih privatnih konoba i restorančića. Ručak u jednom od njih bio je ukusan. Puno povrća i salate i domaća mlada janjetina na žaru. Đaci su bili zadovoljni, ali i umorni od razgledavanja grada i cjenjkanja sa domaćim trgovcima. Djevojke su nakupovale autohtonog nakita na kilograme , a mladići majice, natikače i sve za plažu s nestrpljenjem očekujući davno najavljivan posjet Krfu. Popodnevnu sijestu proveli su u hotelu. Svatko u svojoj sobi. Magi je svoju sobu dijelila sa starijom kolegicom Nuriom. Profesoricom porijeklom iz Bosne starom preko 50 godina ugodne vanjštine i vrlo ugodnog nježnog glasa. Nuria je predavala književnost i đaci su je voljeli, jer je osobito lijepo predavala o Meši Selimoviću i Ivi Andriću, a bila je i blaga i ljupkog izgleda, te vječito suzdražana u ophođenju, a u nošenju — elegantna. Sasvim prikladno društvo za Magi. Da je htjela nije bolje mogla odabrati. Večernje tuširanje i spremanje za večeru proteklo je uobičajeno. Laneni kostim boje pijeska i bijela bluza, malo parfema i Magi je bila spremna. Sva je pretrnula kad se sjetila da bi za večerom mogla sresti Andrasya. On joj je cijelo vrijeme zaokupljao misli, pa čak i uspio istisnuti Almu, barem na trenutak. Nuria nije ništa zapitkivala iako je primjetila da je jutarnju kavu Magi podijelila sa privlačnim neznancem. Baš kao što je i predvidjela. Za susjednim stolom sam za večerom sjedio je zamišljeni Andrasy. Pogledao je dugačkim pogledom Magi od kojeg je ova sva protrnula. Morala se uhvatiti za stol da zaustavi drhtavicu. Opaljena suncem i ah, tamo nekim Mađarom Sjela je za susjedni stol zajedno sa svojim kolegama i namjeravala hiniti da ga ne vidi. Nije joj pošlo za rukom, pa je samo mahnula. Andrasy je strpljivo čekao da Magi završi sa večerom i na prve taktove glazbe kada su i učenici živnuli i počeli hrliti prema podiju došao je do Magi i zamolio je za ples. Nije ga mogla odbiti. Pred njim se osjećala nemoćno. Polaganim korakom držeći se Andarsyu ispod ruke pošla je prema plesnom podiju. Lagani zvuci Franka Sinatre osobito su je raznježili i dok ju je odmjereno i nenametljivo Andrasy privijao k sebi Magi je mislila na Almu. Pri tome se nije mogla obraniti od mirisa muškog parfema koji ju je zapljuskivao i od nježnih, ali čvrstih muških prstiju koji su je privijali k sebi. Rukom je čvršće obujmila njegova ramena i zajedno su poletjeli podijem. Bilo je dovoljno da je svak zadubljen u svoje misli. Andrasy je nakon što su zvuci Sinatre zamijenjeni brzim latinoameričkim ritmom pozvao Magi na piće. Sa zadovoljstvom iako malo se nećkajući Magi je prihvatila. Dotle su neke mlađe i ljubopitljivije kolegice već između sebe šuškale o novom flertu na pomolu koji bi Magi mogla pripremiti. No, ona se nije na poglede sa strane osvrtala. Bila joj je dovoljna nazočnost tog naočitog mađarskog Židova pa da zaboravi na sve brige. Pila je vermut njezino omiljeno piće i to gutljaj, po gutljaj. Andrasy je pio viski. Nisu razgovarali već su se gledali oči u oči netremice. Požuda u njoj rasla je brzinom svjetlosti. Penjala se prema prsnom košu, pa prema grlu, obujmila joj i napela grudi. Što vidi u ovom neobičnom neznancu? Gotovo da su u takvoj napetosti iz koje se brisala svaka realnost prošla dva sata. Đaci su morali na počinak i Magi je došapnula Nuriji neka je ne čeka u spavaćoj sobi. Ova se blago i prijateljski na to nasmiješila. Nekako se uspijela neprimjetno izvući iz gužve i rukom pod ruku sa Andrasyem poći na vrtnu terasu hotela. Vjetrić je bio blag tek toliko da je lepršao i davao dojam svježine u zraku. Nije se trebalo puno govoriti uskoro je Magi na svojim usnama osjetila njegove. Bio je puten i u tren je shvatila kako ju je upravo to privuklo k njemu. Lagan, ali strastven poljubac. Miris po cigareti i parfemu. Poljubac u vrat i dodir za ruku, za dlanove. Prsti su nježno obujmili njezine ruke i molećivim pogledom dozvao ju je u njegovu sobu bez puno riječi. Koljena su joj klecnula i nije se stigla niti snaći već je sebe vidjela u sobi kako se bez imalo žurbe skida pred tim nepoznatim čovjekom. Polagano je otkopčavala dugmad na bluzi, skidala suknju, stavljala kaputić na naslon stolice, skidala sandale, a za ostalo se pobrinuo Andrasy. Majstorskim pokretom bez ikakve vulgarnosti otkopčao je grudnjak, čučnuo na pod i polako skidao gaćice pri tome razmakivavši dvore Magičine i gurajući joj glavu u njezino nježno spolovilo. Od uzbuđenja sva se navlažila. Jezikom je Andrasy posegnuo za njezinom najintimnoj ženskosti i dovodio je do ludila. Magi je osjećala da će poludjeti. Nije niti slutila da je tako vješt poznavatelj ženskog tijela i ženskih žudnji. Polako, bez žurbe, ta imali su cijelu noć pred sobom Andrasy je mumljajući nerazborite riječi na englesko-mađarskom jeziku povlačio ruke prema grudima i to je Magi vrisnula od uzbuđenja. Usnama je prinio njezine bradavice i stao ih gutati i jezikom kružiti oko njih, a Magi mu je uzvračala milovanjem leđa, bedara, stražnjice. Bio je prekrasan, morala je sebi priznati. Legao je na leđa i ona se popela na njega. Željala je da sve bude kao sa ženom. Milovala mu je grudi, čvrste od vježbanja i dodirivala prstima bradavice. Namještala se na klitoris i vješto dovela ljubavnu igru do kraja. Svršili su zajedno u vrisku i smijehu i za Magi je to bilo očaravajuće. Andrasy je na tvrdom engleskom kazao: ljubavi moja, a Magi se tiho nasmijala. Zagrljeni sve su ponavljali do jutra. Ne pamti koje je sve poze zauzimala, ali bila je sigurna da je ova avantura sa nježnim i lijepim Andrasyem bila više od akrobatike. Više od svega boljela ju je pomisao da će se za dva dana kada odlaze na Krf morati rastati od Andrasya,a kasnije možda i zauvijek. Tako je sva snena i smetene u razmišljanjima dočekala jutro. Više se nije usudila razmišljati. Pošla je u kupaonicu otuširati se i isprati neizbrisive tragove jučerašnje ljubavi. Prala se polako i trljala ručnikom nevoljko. Andrasyu je utisnula poljubac i otišla na doručak sa djecom. Nuria je ništa nije pitala. Po ljepoti kakvom je Magi zračila bilo joj je sve jasno. Osim toga nije se pridružila zavidnim kolegicama u ogovaranju. Magi je slistila doručak, ali nekako bez teka. Nije je više ništa zanimalo osim proživljene ljubavi i ponovnog susreta sa Andrasyem. I sreća ima svoj kraj Poslijepodnevno razgledavanje grada za Magi je bilo zamorno. Zamarao ju je žamor dječjih glasova, ogovaranje njezinjih kolegica i cijelo vrijeme iako je bila u ugodnom društvu Nurije mislila je na Andrasy. Nije ga jednostavno mogla izbiti iz glave. Kao kad te uhvate sa pekmezom na rukama baš kad ti je bilo najslađe. Tako se Magi i osjećala. Bila je tiha, nježna, meka i ljubazna, ali odsutna. Vrijeme je brzo prošlo i nakon ručka svi su legli na počinak. Magi je sva protrnula, slutila je da bi to mogao biti Andrasy. Kako li je samo saznao broj sobe? Nurija je spavala otežala tijela od umora i ugode poslije jela kakvom odišu samo starije gospođe, a Magi je brže bolje otvorila vrata. Smijao se od uha do uha i šapnuo joj na uho da je želi pozvati na piće ili sladoled na terasu. Nije ga mogla odbiti. Stigli su zajedno na ljetnu terasu, veseli i razdragani. Andrasy se nije dugo sustezao i nakon što je naručio piće ogledao se diskretno oko sebe i zavukao ruku pod suknju. Magda je ustuknula i stidljivo se zarumenjela. Nije mu mogla odoljeti. Andrasy je pristojno povukao ruku, tiho ispio piće i pozvao je na šetnju obližnjom plažom uz hotel. Bilo je podne i njezine kolege i kolegice zajedno sa učenicima su počivali u svojim sobama. Nije joj palo na pamet da odbije takvu ponudu. Ležerno je prebaci ruku preko njezinih ramena i kao da ju je već samim tim činom posjedovao. Skinuli su obuću i gazili su meki pijesak na plaži, nježno se dodirujući i ljubeći se. Mazio joj je obraze i ona koja se još kao djevojčica skanjivala nad muško-ženskim nježnostima u javnosti nije se mogla braniti. Našli su skrovito mjesto iza ogromne stijene i Andrasy je polako i sigurno počeo otkopčavati dugmad na ljetnoj suknji stidljive, ali zato ništa manje pohotne Magi. Ubrzo je promijenila položaj i svojim ga je bedrima zajašila i obujmila. Bio je to njezin najdraži položaj. Sve je učinila draškajući mu bradavice i prepone i mazeći testise da dođe do vlastitog klitorisa i tako si pričini neviđeni užitak. Kad je kriknula tiho i kratko, a on istovremeno sa njome znala je da je kraj. Bila je to prekrasna romansa. Nije se usudila izustiti riječ — ljubav, da sve ne pokvari, da je poslije ne boli tijelo i duša, da joj se stara rana ponovno ne otvori. Znala je da o tome neće Almi reći niti riječi, ali Tildi će ispričati. Dok je tako nabrzaka prebirala po svojim mislima Andrasy se nije mogao zaustaviti. Mumlao je na engleskom i mađarskom da je želi. Sisao joj bradavice, gutao je, lizao ispod pazuha i mirisao dok se spuštao prema njezinom najnježnijem dijelu — vagini. Obujmio je jezikom, dotaknuo klitoris velik kao badem i dovodio je do ludila. Bio je to prvi muškarac u njezinih 40 godina života kojem je dozvolila ono što je do tada tako sveto čuvala samo za žene. Odvodio ju je u nebesko plavetnilo, vinula se od osjećaja ugode, mekoće, ženskosti dražesti do nebeskih visina. Mumljala mu je na uho da ga voli, a on je na engleskom prostačio i od njezina tijela pravio tijesto. Mjesio je po svojem dok se ona nije branila. Ljubila je njegove usne, njegovu kosu, prste, vrat, trbuh i spuštala se prema njegovom spolovilu. Obujmila ga je usnama i obavila falacio pretvarajući ga tako u svojeg nježnog dječaka. Nije bila navikla tražiti, ali zato je umijela moliti i ovog puta bila je uslišana. Andrasy je nije prestao pohotno gutati. Vodili su ljubav kao nikad do tada i kao da im je to posljednji puta. A i slutili su da više nemaju vremena. Pred njima su još samo dvije noći. A tko bi i odolio ovom vrućem pijesku, ovom suncu što tako bezazleno sja? Zagrljeni zaspali su u malenoj uvali i tako dočekali veće. Nuria nije stvarala paniku. Znala je da je Magi sa Andrasyem. I da joj je lijepo. A nenametljivo ju je voljela i razumijela, pa čak i slutila njezine sklonosti prema ženama. Nije se stigla niti okrenuti, kako se to kaža, a večer je več pokucalo na vrata. Nuria je znala da će Magi večerati tek reda radi, sa svojim kolegicama i kolegama, te učenicima, ali da će večer probdjeti uz naočitog Andrasya. Tako je i bilo. S nestrpljenjem je i nevoljko žvakala večeru kad je u restoran hotela ušao Andrasy. Kao da je naglo ostala bez teka. Jedva je Magi progutala zadnji zalogaj. Oprostila se od kolega, djeci mahnula rukom na pozdrav i diskretno se uputila prema Andrasyu. Nije je zagrlio jer je naslutio igru. Znao je iz njezina pripovjedanja da je po zanimanju profesorica glazbenog i da je sa učenicima na ljetovanju u Grčkoj. Andrasy se držao pristojno, gotovo stidljivo kad ju je poveo prema izlazu restorana. Vani je čekao parkiran Volvo srebrnkaste-metalik boje. I Magdi ništa drugo nije preostalo nego da se prepusti odlukama ovog muškarca kojeg je poznavala tek nekoliko dana, a već je osjećala da ju užasno, gotovo do boli privlači. On se zove — Andrasy Farkas Vožnja nije bila prebrza niti prespora. Volan je klizio u lijepim Andraseyim rukama, a automobil je kružio vrelim i napučenim atenskim ulicama i uličicama. Zaustavili su se pred jednim restoranom nalik na dalmatinsku konobu. Andrasy je tu parkirao auto i zagrljeni krenuli su na piće. Spretno je dohvatio stolicu i ponudio je Magdi te je i time dodatno opčinio. Još se nije niti snašla već je konobar došao do njih i naručili su lagano piće — voćne sokove da se osvježe. U mirovini je i svo vrijeme komunizma proživjela je u Budimpešti. Magda je slušala s pozornošću njegov život. Zanimalo ju je sve što je u vezi s ovim lijepim i nježnim muškarcem za kojeg je mislila kako ga je sam dragi Bog poslao njoj u naručje. Taj detalj nije prošao neopaženo kod Andrasy. Gotovo kao da je naslutio što mu Magi poručuje. Blago se nasmiješio i nježno je pomilovao po ruci, pa potom po vrhovima kose. Magi je sva zadrhtala. Njegov joj je dodir godio i istovremeno je uzbuđivao. Odmah ga je tu i sada u ovom trenu poželjela u sebi. Požurili su prema automobilu i dok je vozio prema hotelu nježno joj je dirao bedra i koljena. Magi je već bila sva vlažna. Bradavice su joj iskočile van i vidjele su se preko suknje, ali prema ovom neznancu nije osjećala nikakva stid. Obostrana želja bila je toliko jaka da su na brzinu iskočili iz automobila i na recepciji diskretno pokupili ključeve Andrasyeve sobe i poput razigrane djece uz bezbrižan smijeh, kao da je cijeli svijet samo njih ušli u sobu. Magi se nije mogla suzdržati, gurnula ga je na leđa, otkopčala remene i hlače i obujmila ga svojim lijepim nogama. On je tiho vrisnuo, a ona uzdahnula duboko, duboko od uzbuđenja. Bila je to večer za pamćenje. Uzimala ga je pohlepno kao iz straha da će ga izgubiti. A on joj je bez stida uzvraćao i pratio sve njezine skrovite želje. Bilo je bolje nego na pijesku i mogli su se bez ustezanja voljeti cijelu noć ,a ona je protekla kao u trenu. Sa prvim svitanjem i prvim laganim poljupcem u obraz Magi je sa toplom zahvalnošću utisnula poljubac Andarsyu u obraz, pa u čelo i odjenuvši se laganim i sporim, ali zadovoljnim korakom pošla prema svojoj i Nurijinoj sobi. Pomislila je u sebi kako je sada ova ljepotica još ljepša. Kao da nikad ništa nije bilo? Kilometri vas dijele, nabrajala je Nuria sve prepreke. To je Magi zaboljelo. Istuširala se i okrenula vrijeme da teće naglavačke. Umjesto navečer, legla je spavati u jutro. Nuria kakva je već bila, satkana od nježnosti, milja i razumijevanja pustila ju je da se dobro naspava. Te, posljednje noći vodili su ljubav isprva nježno, a potom pohlepno i strasno kao da će progutati jedno drugo. Nešto je lebdjelo u zraku i Magi unatoč svojoj izvježbanoj ženskoj intuiciji nije to znala definirati. Na samu pomisao da im je ovo zadnja noć, zacviljela je od boli. Andrasy je pokušao glumiti muškarčinu, ali mu nije pošlo za rukom. Kad joj je izjavljivao ljubav i sve poznate klišeje o tome kako će se čuti telefonom, te sms porukama i e-mailom, pa i viđati, jer će poslom dolaziti u Zagreb, pukao mu je glas i odao njegove osjećaje. To je Magi još više uzdrmalo. Nije niti slutila da ljubav za tri dana i noći može biti toliko intenzivna i toliko boljeti. Otpratio ju je ovog puta do njezine sobe. Magi je krenula spakirati kofđege za Krf i on tu ništa nije mogao. Bio je sasvim bespomoćan, jer se i on sutradan već morao zbog poslovnih obaveza vratiti u Budimpeštu. Razmijenili su poput tinejđera adrese, mobitele, telefone i sva pomagala za vezu na daljinu. Dao joj je nježan poljubac u obraz i kosu i strastven u usta. Nije niti slutila da je to posljednji put što vidi Andrasya. Sudbina ili život, nazovimo to kako nam je drago, imat će za njih dvoje sasvim druge planove. A na Krfu — pustoš i sunce Krf je bio otok iz snova. Kao iz grčkih mitova pomiješanim sa tekovinama civilizacije i tzv. Okupana i osvježena laganim korakom pošla je sa učenicima i ostalim kolegama na plažu. Nevoljko se skinula pred svima. Ne zato jer loše izgleda, naprotiv, već zato jer je voljela da je gledaju oči koje je vole i koje je poznaju, a ne neki tamo napaljeni tinejgeri i zavidne, prerano omlohavljene kolegice. Ipak, nije se dala smesti. Prijepodne je prošlo brzo u izležavanju na Suncu i prisjećanju na sretne trenutke provedene s Andrasyem. Jedva se susprezala da se ne počne mazno i lijeno protezati poput mačke koja uživa na Suncu, a ona u svojim sjećanjima koja su joj preplavljivala tijelo. Za razliku od svojih kolegica nije ponijela ništa za čitanje, a nije niti sudjelovala u svježim tračevima nastavnika. Uostalom, do prije kojih sat vremena i ona sama bila je glavna meta svih ogovaranja. Prije odlaska na ručak mobitel je «zapipsao», stigla je Andrasyeva poruka. « Volim te i mislim na nas», pisalo je na ekranu mobitela. Nasmijala se nježno, odmaknula kosu s lica, pokupila ručnik i nataknula japanke, pa krenula na ručak. Kolegice je nisu ništa zapitkivale iako su neke od njih imale ljubopitljiv izraz lica. Nuria je zato sve to nadoknadila. S osobitom pažnjom, gotovo majčinski odnosila se prema njoj. Uostalom, Nuria je jedina slutila da Magi zapravo voli svoj spol prije negoli muški, ali da je i ovo što se dogodilo na ekskurziji bilo možda, pa ono pravo. Ručak je bio lagan: riba, blitva za predjelo malo grčkog sira, poslije malo domaćeg vina i svi sretni i zadovoljni. Kad je sunce pripeklo svi su se povukli u svoje sobičke odnosno apartmane. Magi je odlučila javiti se Andrasyu koji se upravo pakirao za Budimpeštu. Nešto ju je steglo oko srca i iako nije znala definirati što je to kao da je slutila da Andrasy ipak nikad neće biti njezin. Glas joj je zadrhtao kad je kazala» Zdravo, ovdje Magi». Andrasyu je glas puknuo od uzbuđenja, ali i od rastanka. Obećao joj je da čim uzmogne da će je posjetiti u Zagrebu. Od tog obećanja mogla je nastaviti dalje živjeti iako ju je u Zagrebu čekla ljubav njezinog života, lijepa Alma o kojoj je s požudom razmišljala, ali i sa strahom u duši, «jer kako će Almi reći za avanturu sa Andrasyem? Iz tog razmišljanja prenula ju je Nuria. Magda pred svojom najboljom kolegicom i utoliko starijom od nje, ta dijelile su je samo dvije godine do mirovine, nije mogla skrivati svoje najnovije probuđene osjećaje. No, bila joj je zahvalna što ova nije bila ljubopitljiva i znatiželjna. Magda je počela sama od sebe. «Čini mi se da je Andrasy ono pravo», kazala je svoju misao na glas Nuriji. Ova se nasmijala i brzo se potrudila bez ikakve zluradosti razbiti ovu iluziju riječima: A udaljenost koja će vas razdvajati? », pitala je Nurija. «Na to nisi pomišljala? Znaš kako se kaže: daleko od oka, daleko od srca», nadovezala se Nuria. Magda je porumenjela i kao da se trgla, pa reće: «Možda to kod nas neće biti problem. Uostalom, Budimpešta mi se oduvijek sviđala. Mogla bih ondje živjeti» « A ako ti ipak neka druga, tamo u dalekoj Budimpešti pomrsi račune? Magda slegne ramenima hineći ravnodušnost i rekne « Pa onda neka tako bude», dok je u sebi pomislila kako Andrasya ne bi mogla preboljeti. Dani su se vukli sporo. Kako samo i dolikuje vrelim južnjačkim sijestama. Ispunjeni su bili kupanjem i izležavanjem na suncu, rješavanjem križaljki, čavrljanjem sa kolegicama, paženjem djece i gdjekojim s nestrpljenjem iščekivanim pozivom koji je dolazio od Andrasya. A ovaj je već bio u svom uredu u Budimpešti. Sav preplanuo opet je osvajao i slamao srca svojim kolegicama bez da je toga sam bio svjestan ili još gore da je to namjerno radio. Glavni direktor MOLA-a najavio mu je da im u radni posjet, ali i na svojevrsni pripravnički staž stiže Čehinja — Maruška i neka je se čuva jer da je navodno čuo kako je fatalna plavuša, visoka poput manekenke i velika zavodnica. Andrasy se na to nasmijao i slegnuo ramenima, na što je direktor Pišta, dobroćudni stari gospodin koji je preživio socijalistički sistem i poput kameleona se prilagodio novom dobu u Mađarskoj privredi i koji je s nestrpljenjem očekivao kada će svoju vruću fotelju najvjerojatnije prepustiti svom nasljedniku, a taj će po svemu sudeći biti upravo naočit i pošten Andrasy, samo začudno pogledao u tog njemu srcu priraslog mladića. », pitao je Pišta lupnuvši Andrasya po ramenima. «Ja sam svoju našao», sramežljivo i tiho je odgovorio Andrasy. «Ako je tako, onda te danas vodim na ručak pa ćeš mi na ručku sve lijepo ispričati», reće Pišta. Tako je i bilo. Dok je Magda sa svojim učenicima i kolegma na drugoj strani svijeta gdje sunce nikada ne zalazi, kako su u šali, zbog velikih vrućina znali govoriti njezine kolege, ručala u maloj konobi, Andrasy je direktoru Pišti uz lovačke specijalitete i Tokaj detaljno opisivao svoju profesoricu klavira iz Hrvatske. Pišta je bio zadovoljan, ali se jadnako poput Nurie namrštio i na glas upitao Andrasya «Hm, Kako će ta veza na daljinu funkcionirati? Je si li razamišljao da je dovedeš ovdje u Budimpeštu? « Za sada se čujemo svakog dana ili SMS-om ili razgovaramo i tako se još više upoznajemo, a poslije ćemo vidjeti. Neka sve ide svojim tijekom, ali prema jednom cilju —našem zajedničkom životu», rekao je Andrasy, a Pišta nazdravio ovoj njegovoj želji. Stigao je i taj petak. Djeca su se nadoručkovala, oprostila od plaže i mjesta koje je svojom intimnošću i dobroćudnošću njegovih stanovnika svima osvojilo srca i krenula prema Ateni. Avion za Zagreb polazio je u 13 sati. Magda je bila uzbuđena. Uskoro će vidjeti Almu i svoj Zagreb. Avion je parao oblake i Magda se sva snena probudila u Zagrebu. Bio je još dan i to kakav? Vreli ljetni zagrebački dan kad je sa svom svojm prtljagom iskoraknula iz aviona. Učenici su počeli pjevati i vikati zadovoljni što su se vratili kućama, a neki i plakati, jer su stekli prijateljstva na izletu, pa i ljetne ljubavi, a sad se moraju rastati. Roditelji su već mahali s druge strane aerodroma. Doček je bio fantastičan i baš kad se opraštala od Nurie i dalo joj poljubac u obraz ugledala je s druge strane Almu kako sama stoji i strpljivo je čeka na drugoj strani hodnika. Alma je bila u ljetnoj haljinici i Magda je morala priznati da izgleda neodoljivo. Jedna drugoj su uputile dubok, dugačak pogled i onda prasnule u smijeh i završile u prijateljskom zagrljaju. «Kako sam čekala taj trenutak», šapnula je Magi. Alma je čvrsto zagrlila, izljubila dok je Magi krajičkom oka uhvatila Nurijin pogled na njima i uspjela diskretno joj namignuti. Ovoj je sve bilo jasno, ali se dobrohotno nasmijala. Ruku pod ruku krenule su prema izlazu iz zračne luke gdje je čekao Almin automobil. «Nisam niti slutila da ćeš me čekati, a opet kao da mi je nešto govorilo da ćeš se naći tu», rekla je cvrkutavo Magi. Alma se nasmijala i rekla kako ima rupu u rasporedu i da će je odvesti do stana, a potom je ostaviti samu. Dvije prijateljice i ljubavnice dogovorile su se da će se čuti istog dana navečer i rastale se. Susjeda Pepica nije mogla odoljeti, a da ne makne zavjesu na prozoru. Kad se Magi penjala na kat, jer lift po uvriježenom pravilu nije radio susjeda Pepica je otvorila vrata svojeg stana veselo joj pružajući ruku dobrodošlice. «No, no, pa nisam bila na kraju svijeta i to još sto godina»,veselo će Magda. «Ma kaj vam je lepa suseda, baš kak da vas nije bilo sto let», rekla je Pepica i u pet minuta koliko su čavrljale pred ulazom u stan uspijela ispričati sve novosti u zgradi koje su se dogodile u Magdinoj odsutnosti. Magda se pozdravila sa susjedom Pepicom i polako otključala vrata stana. U stanu je sve bilo kako je ostavila. Isti miris je s nestrpljenjem udahnula, isto suho cvijeće u vazi dnevne sobe, sve isto. Bilo joj je neizmjerno drago što je opet u svojem domu. «Moja kućica, moja slobodica», kazala je Magi na glas i zaključala vrata za sobom. Valjalo je raspakirati kovčege, otvoriti prozore, istuširati se i odspavati malo. Vani je bilo vruće. Jedan od onih vrelih ljetnih zagrebačkih poslijepodneva. Upravo je išla tim redosljedom kako je i isplanirala. Oprala ruke, raspremila kovčege, natrpala mašinu za pranje rublja sa bijelim rubljem stavila na pretpranje i otkuhavanje, istuširala se i širom otvorila prozore. Zrake sunca upozoravale su da valja prašinu obrisati sa stolova, ali prazan želudac je bio jači. Hladnjak je bio isključen i da susjeda Pepica nije predvidjela situaciju i donijela banana, jagoda, bresaka i kolača Magi bi ostala gladna. Dugo, sve dok se nije spustio prvi mrak njih dvije su razgovarale o Grčkoj. Pepica se prisjećala svojih mladih dana kad je posjetila Atenu, a Magi joj je svom žustrinom prepričavala svoje dojmove. O Andrayu naravo niti riječ. « A kakav mladi, zgodan dečec, kaj se nije tam za vas našel? », pitala je više iz šale nego iz znatiželje Pepica. «O tome ćemo drugi put», odgovorila je Magi. Kako je to kad se iz bijelog svijeta vratiš doma?! Kad se Alma vratila s posla, po navici se presvukla, oprala ruke i prihvatila se kuhanja. Marko je stigao odmah poslije nje. Bio je nekako tih i miran. Moglo bi se reći blažen i spokojan. Na radiju je svirala melodija « Barbara bješe jedra, široka, Barbara, Barbara…», sav razgaljen ovom duhovitom i temperamentnom Dalmatinskom pismom Marko se odostraga približio Almi i zagrlio je dok se ona nešto muvala oko štednjaka. Privila se uz njega i morala je sama sebi priznati da takvu sreću i sigurnost nikada do sada nije osjetila. Bila je sretna što je u njegovom zagrljaju i pomislala je kako nikad ne smije saznati za njezinu ljubav sa Magi, jer bi ga to duboko povrijedilo, a tko zna možda bi i njihova idila bila prekinuta. Magi je možda samo prolazna faza bez obzira na jačinu osjećaja, proletjelo joj je u tom trenutku kroz glavu. Kad dođu djeca Magi će se diskretno povući nastavljajući je voljeti prijateljski i skrovito misleći samo na nju, razmišljala je Alma u Markovu naručju. Dok je ovaj bio u blaženoj nirvani i samo mu se misao o djeci potkrala u tom stanju kad ništa nije osjećao osim Alme, te neopisive ljepotice u svojem naručju. «Moram nazvati Magi», rekla je Alma i prenula i jedno i drugo iz sanjarenja u koje su upali. Marko se trgnuo, poljubio je u vrat i u kosu i rekao: «izvoli». Uskoro je na drugoj strani zazvonio telefon. Susjeda Pepica baš je bila otišla od Magi i ova je s nestrpljenjem iščekivala Almin poziv. « Ovdje Alma», čulo se s drugog kraja telefonske slušalice. «Kako si, kako je bilo, ima što novoga? », u trenu je ispalila Alma. «Dobro sam i ima nešto novo», odgovorila je Magi, te dodala « ali o tome ti ne mogu preko telefona». «Sutra poslije škole dođi do mene, molim te. Razgovarat ćemo», rekla je Magi i zaželjela Almi i Marku laku noć. A ovima je noć bila čarobna. Nikad kao do te noći, da joj utrnu svi udovi i oči joj se preokrenu tako da joj se vide bjeloočnice od užitka i strasti. «Kao sa Magi i još ljepše», pomislila je Alma dok joj je Marko nježno dlanom masirao bradavice na dojci i kažiprstom klizio niz tijelo, niz lice, usne, nos, kosu. Smijali su se njegovim dosjetkama i u tom trenu Alma je bila, barem se tako osjećala, najsretnija žena na svijetu. I Marka je takav osjećaj obuzeo, ali su ga srsi straha pred budućnošću naglo preplavili i kroz glavu mu je proletjela misao « da poslije kiše uvijek dolazi sunce i obrnuto». «Što li će im se to dogoditi, a da će za njih značiti bol i neugodnost? », pitao se Marko potiho u sebi bojeći se da pri tom ne razbije ovaj nesvakidašnje sretan trenutak i da ne povrijedi svoju Almu. «Mogli bi u utorak na večeru pozvati Magi, Francisku i Nevena», kazala je Alma. Znaš da utorak nije dobar dan za započinjanje nekih stvari? », praznovjerno će na to Marko. Alma se od srca nasmijala njegovoj praznovjernosti i kazala: «Dobro, onda u srijedu» Tako zagrljeni i pripijeni jedno uz drugo zaspali su do jutra. Marko je prvi otvorio oči i pogledao na sat. Nježno je odmaknuo Alminu ruku sa svojih prsiju i krenuo lagano prema kupaonici na tuširanje i jutarnju higijenu. Potom se Alma razbudila i krenula u kuhinju pripremiti kavu i poslužiti doručak. Dok je Marko zadovoljno žvakao sendwich i pio kavu Alma je zapisivala što sve mora toga dana obaviti? Poljubio ju je usta, otišao oprati zube i odjurio na posao. Alma je imala vremena na pretek jer je tek u 11 sati morala biti u školi. Vrijeme sa učenicima i kolegama je proletjelo i Alma se poslije 15 sati uputila kod Magi. Nije znala što je čeka, ali je slutila da je kod Magi došlo do značajnog preokreta. Pozvonila je na vrata njoj tako dobro poznatog i dragog stana i u hipu joj je vrata otvorila Magda. «Bok, uđi», nasmijala se Magi sva leprašava odjevena u prozirnu ljetnu tuniku i bijelu majicu. Alma je na sebi imala laneni kostimić boje pijeska. Magi joj je ponudila kuhinju i dnevni boravak, a Alma se ipak poželjela tog francuskog štiha Magičine male kuhinje. Tako su obje sjele za kuhinjski stol. Sve do u detalje ispričala joj je o Andrasyu i na njezino veliko iznenađenje nije kod Alme naišla niti na najmanji tračak razočaranje, osjećaja izdaje ili odbačenosti već upravo suprotno, na iskreno oduševljenje. « Zaista mi je drago takvo što čuti», kazala je Alma sva zažarena u licu od uzbuđenja. «Jedino štta što ga u srijedu neće biti ovdje, jer te pozivamo Marko i ja na večeru». Ovaj put niti jednoj niti drugoj vođenje ljubavi nije palo na pamet i razišle su se u toplom, prijateljskom ozračju. Slijedeći dana Magi nije imala puno obaveza u školi. Tek poneko sređivanja dnevnika nižih razreda, priprema za završne ispite i to je sve. Vrijeme je kratila u razgovoru sa Nurijom ili razgovarajući sa Andrasyem na mobač kojem je uspjela ispričati kako je pozvana kod prijatelja na večeru i da će ondje biti još jedan mladi ljubavni par, a on joj je ispričao kako dolazi u ured na pripravnički staž fatalna Čehinja, Maruška i da je se treba čuvati, kako mu svi govore. U tom je trenu neka sjena preletjela preko Magi. Nešto nedefinirano kao da je naslutila. Pobojala se za njih zbog te nepoznate Čehinje, a da, kako, je to mislila i kako ju je uostalom i Andrasy uvjeravao nije imala razloga. Vikend je bio ispunjen slušanjem glazbe i sviranjem klavira, a posjetila je i Hellu u Staračkom domu u Klaićeveoj, njezinu staru kolegicu harfisticu koju je, inače, jako voljela i sa kojom je voljela razgovarati. Dobro, ne baš razgovarati, ali dolaziti po savjete. Tako je bilo i ovaj put. Ispričala je teti Helli o njezinoj ljubavnoj romansi sa Andrasyem i ova je bila sva razdragana, ali i oprezna kad je čula da dolazi mlada fatalna Čehinja kao i to da su oni ipak ljubav na daljinu. «Što da ti savjetujem? », kazala je teta Hella. «Sve što bih ti rekla, ti bi ionako napravila na kraju po svojem. Takav ti je život. Ti ga živiš i svatko od nas ga živi, a kad dođeš po savjet, dođeš kod promatrača svojeg života. I tu se ništa ne može», mudro je zborila teta Hella. Subota je proletjela, a i nedjelja za njom. Sa Almom se čula još samo jednom i s nestrpljenjem se pripremala za srijedu navečer. List po list, dan za danom se brzo smijenio. Ni sama nije znala zašto se za ovu večer tako pomno sređuje. Već je sebi nalikovala na Saru «najbolju od svih žena na svijetu», onu Kishonovu Saru iz romana «Kod kuće je najgore», ali i svih Kishonovih romana — Magičina, inače, najdražeg pisca. Odjenula je crnu malu haljinu, pa je skinula, odjenula je haljinu sa svijetlo plavim cvjetićima, pa je skinula. Da bi naposljetku završila u lanenom kostimu bež boje kakav ima i Alma nadajući se, zapravo, više strepeći da baš taj kostim Alma večeras neće navući na sebe. «Što, zapravo znam o tom Nevenu ili kako se već zove i o toj Franciski? », pitala se Magi u sebi. «On je mladi ginekolog, a ona ekonomistica koja radi u novinama. I ništa više», razmišljala je Magi dok je tramvajem išla prema stanu Alme i Marka bojeći se da se u toj gužvi ne izgužva kostim i da se od uzbuđenja ne oznoji. Nije joj se dogodilo niti jedno niti drugo. Sva namirisana i dotjerana stigla je i prije dogovorenog vremena za večeru kod Alme. Vrata joj je otvorio Marko u lanenim hlačama i bijelom košulji, namirisan i svježe okupan dok ju je Alma šeretski dočekala u prekrasnoj haljini na roza cvjetiće u blagavaonici. Magi im je pružila dar — malo vina i bokun slatkoga kako to u Dalmaciji kažu. Sjeli su za stol koji je Alma s puno ukusa i mara ukrasila i u čavrljanju čekali Nevena i Francisku. Uskoro se čula bučna prepirka na stubištu i zvonjava na vratima. U sobu koju su svojim tijelima i glasovima svu ispunili ušao je mladi bučni par. Bili su to Neven i Franciska. Ona je bila visoka i markantnih crta lica, kose obojene u bakrenasto, a on? On joj je svojim pogledom sledio krv u žilama. «Na koga me podsjeća? », pomisla je Magi dok mu je lagano pružala ruku. Samo je još šarmantniji», kao da ju je grom ošinuo dok je u sebi ovo konstatirala. Svi su zaposjedali oko stola i isprva je baš kao što je i Magi u sebi nekako unaprijed previdjela, razgovor tekao usiljeno. Znate već ono, mislila je Magi u sebi « tko što radi, ima li muža, ženu, djecu, hobiji i slične stvari». Magi je malo govorila o sebi, a Neven još manje. Marko je bio duhovit pa je za njegov posao ginekologa kazao «kako eto njegov prijatelj ima tu privilegiju da svakodnevno i svakonoćno bude na samom izvoru života», na što su se svi nasmijali. Svi, osim — Nevena. Magi ga je doživjela kao vrlo suzdržanog i ozbiljnog mladog čovjeka. Za razliku od njega, Francisku je doživjela kao prilično nametljivu i neurotičnu osobu. Vječito je brbljala o svojem poslu u jednom dnevnom listu za koji je pratila ekonomska zbivanja u zemlji i svijetu. Što nas očekuje uskoro? Hoće li nam novčanik postati lakši ili teži? », da razbije napetost među svojim gostima posegla je za duhovitošću domaćica Alma pitajući Francisku za njezinu ekonomsku prognozu budućnosti. «Vidiš, ja zapravo nisam vještica i nemam čarobnu kuglu, ali prema predviđanjima stručnjaka nas uskoro, a to je već za 2010. «Ova mi se žena nimalo ne sviđa i to već od samog početka. Uopće nije trebala progovoriti», razmišljala je Magi u sebi koju nije bilo niti najmanje briga za ekonomsku krizu, jer je «njoj uvijek isto kako god da se okrene», kako je u sebi tiho «gruntala». «To, dakako neće biti dobro za mlade obitelji», sumorno se nadovezao Marko na Franciskinu prognozu dok je Neven jeo i šuti. « Ova večera je fantastična», primjetio je Neven, a Magi ga je pogledala toplo, duboko i sa zahvalnošću jer je ping-pong lopticu prebacio na neku normalniju, svakodnevniju i manje sumornu temu. Pogledi su im se sreli i kao da su se prešutno razumijeli, ali i urotili protiv «negativke» Franciske. Neven je želio smiriti Francisku, ali se suzdržao znajući unaprijed kako će reagirati. » Poznavao ju je i predobro», razmišljao je u sebi. Još od studentskih dana dok su mu svi govorili da Franciska nije za njega. Da ima ubitačan temeperament, da je prejaka osobnost za njega, tako plahog i povučenog koji kroz život prolazi bez riječi, bez zahtjeva, trpeći i podnoseći sve boli i nevolje, šutke i bez komentara. Ali što je tu je. Zaljubio se unatoč razlikama u karakteru. I eto trpio je Francisku već šest godina. Krajičkom oka Neven je pogledao Magdu i zaključio kako ova lijepa žena mora imati preko 30 godina i da zapravo njemu ide na ruku što još nije vezana. Zato se i odvažio, pa prekoračio granice uljudnog ponašanja kada je podigao glas i obrve i smjelo zapitao Magi « A Vi, Vi niste zauzeti? Franciska je prasnula u smijeh dok su Alma i Marko zašutjeli. Njima kao da je ovo bio Nevenov znak. Franciska,međutim, u svojoj narcisoidnosti nije ništa slutila. Zapravo, ništa ozbiljno», odgovorila je Magi i odmahnula rukom, zarumenjevši se u obrazima, jer se pred sobom samom zastidjela kako je tako brzo mogla zanijekati Andrasya ili Almu. », pomislila je Magi dok je gutljajem vina pokušala suzbiti tremu i nelagodu. Kako je Neven bio iskusan s ljudima, a naročito sa ženama pa zaboga sa njima je provodio cijele dane i noći uočio je da je Magdaleni neugodno zbog ovog pitanja i odmah se ispričao. «Oprostite, molim Vas, ako sam probudio neke uspomene», rekao je iskreno. «Ma, nema veze», odmahnula je Magi rukom i odgovorila kao da se radi o najobičnijem pitanju, a ne o zadiranju u nečiju intimu. Alma se također zarumenjela u obrazima pomislivši na svoju skrivenu ljubav i da pokuša unijeti sklad u ovu petorku za stolom posegla je za CD-om Olivera Dragojevića i za desertom kojeg je Marko napravio od lisnatog tijesta i kreme od vanilije. «Zbilja ukusno», sa zadovljstvom je pohvalila Magda desert. «Tko je ovo pripremao? », podbadala je Almu, ali tako da nitko od nazočnih ne primjeti. «Marko», odgovorila je jednostavno Alma shvativši da je Magi malo bocka. Ali bolje i to nego suluda naklapanja o svjetskoj katastrofi o kojoj se raspričala crvenokosa Franciska. Volim te i nedostaješ mi. Unatoč Nevenu i novom vrlo ugodnom poznanstvu Andrasyeva poruka razgalila joj je srce i dirnula je toliko da je gotovo zaplakala, tu u dnevnom boarvku njezine prijateljice i ljubavnice Alme i Marka. S druge strane blagavonice čula je Nevenovu izjavu « nije čudo da je cijelu parišku Olimpyu digao na noge». «Da», složili su se svi sa ovom tvrdnjom. Marko se odvažio i pozvao Almu na ples, a Neven se držao po strani i uporno promatrao Magi. «Što ako Franciska ipak primjeti? Što ako se pravi nametljiva i priglupa samo zato da sakrije kako sve vidi i sve shvaća? », pomislila je Magi. Marko i Alma su se zabavljali i nisu dozvolili svojim nimalo spremnim gostima na zabavu da im uskrate zadovoljstvo u plesu i razbibrigi. Magi se poput djeteta meškoljila pod pogledima koje joj je Neven upućivao, a Franciska je uporno molila Nevena da zaplešu. Ovaj ju je odbijao pod svim mogućim izgovorima, jer je, barem je tako to Magi shvaćala suosjećao sa Magićinim položajem autsajdera u ovoj veselici. Naposljetku je popustio i zaplesao sa svojom Franciskom. Magi je bila opčinjena viđenim prizorom. Tako odličnog plesača nije već dugo vidjela. Kretao se po dnevnom boravku kao po podiju i nježno držao u naručju nametljivu Francisku. Pomalo je Magi otkrivala zašto je zapravo ova crvenokosa žena luda za ovim prelijepim i tako posebnim mladićem? Kad je ples završio Neven se gentlemenski naklonio svojoj partnerici i pohitao prema Magi. Upola kavalirski, a upola šeretski naklonio se Magi, poljubio joj ruku i zamolio je za slijedeći ples. Na CD-u su se razljegali zvuci pjesme «Magdalena, Magdalena». Magi je bilo neogodno iako se u Nevenovu naručju osjećala blaženo i priželjkivala da ovaj trenutak nikad ne prestane. Kao po nekom nepisanom pravilu da sve lijepo kratko traje i ovaj je divan ples kad su im se tijela blago dodirivala i treperila, a on joj nježno , ali sigurno držao ruku u svojoj ruci — uskoro završio. Neven je zahvalio svojoj partnerici koja se od silne ljubaznosti zarumenila u licu, pokupio Francisku nabrzaka, uzeo jaknu iz predsoblja i iz svima nepoznatih razloga brzo se pozdravio sa ostalima u stanu izgovarajući se sutrašnjim poslovnim obavezama. «Kud ćeš, ta tek je 21 sat? », začuđeno ga je pitao Marko. «Sutra imam jednu složenu operaciju, moram biti priseban», brzo se snašao Neven i odgovorio mu. Franciska se nije bunila. Poštivala je sve njegove želje, baš kao što je i on ugađao svim njezinima, ali od ove večeri kao da se nešto slomilo u ovom prekrasnom muškarcu. To su svi primjetili, a osobito Magi. Barem su tako mislili. Društvo je ostalo samo i Alma je brzo stavila klasike na CD. Izabrala je Straussa — njegove valcere. Bili su ugodni uhu i veseli i razigrani za dobru i opuštajuću atmosferu. Svo troje se osjećalo dobro u društvu i uskoro su stali grickati kolačiće i ispijati preostalo vino iz čaša. Magi je zapodjenula razgovor o glazbi na koji se Alma spremno nadovezala, Marko je kao laik koji voli glazbu i svoju lijepu glazbenicu s velikom znatiželjom slušao razgovor između njih dvije. Bilo mu je zanimljivo i sve dok nisu dotakle tzv. Ni same nisu znale kako su od glazbe došle na temu o djeci, a tu se Marko potrudio biti na svojem terenu i to kao budući tata, tako je barem za sebe mislio. Alma je tu i dalje bila tvrdoglava i inzistirala na tome kako «kako njezina djeca moraju biti zaštićena od svijeta i imati sve što im je potrebno, a ne bi škodilo i više od toga», dok se Magi dobroćudno nasmijala i prokomentirala «kako se ona za sada ne zamara ovom temom, te da joj je djece dosta i u školi». Društvo se razišlo u dobrom raspoloženju i željom da se susreću češće negdje oko 23 sata. Magi je odlučila uzeti taxi. Takvo što si mogu jednom mjesečno priuštiti? N Stigla je u svoj stan oko ponoći. Istuširala se, skinula šminku i oprala zube. Odjenula svoju svilenkastu spavačicu i pomislila kako bi bilo lijepo da je sada Andrasy tu, ovdje pored nje. Nije čekala niti minutu kad je iznenadi SMS poruka. « Slijedeći petak stižem u Zagreb. Čekaj me u 17 sati u zračnoj luci». Sva je protrnula i još nije mogla doći k sebi od iznenađenja koje joj je priredio pola sata poslije ponoći. Cijelu noć se prevrtala po krevetu i nije mogla zaspati. Uhvatio ju je tek lagan san. U jutro se probudila sa podočnjacima i malo omamljena od vina koje je popila kod Alme i Marka. Valjalo je doručkovati, pa javiti Almi ovu vijest. «Gdje će ga odvesti, koja će mjesta posjetiti, koliko dana uopće ostaje u Zagrebu i kako će sve to završiti? Ipak je to ljubav na daljinu», pomislila je Magi dok je pospremala suđe u perilicu. Podne je brzo došlo, a prije toga nazvala je Almu i priopćila joj najnoviju vijest. Ovoj je bilo drago dok je i istovremeno protrnula od pomisli da neće Magi vidjeti nekoliko dana, da joj uopće neće biti dostupna. «Ali, ljubav je ljubav», pomislaila je Alma. Javila je Magi i Tildi da u Zagreb stiže njezin kraljević iz Budimpešte, a usput je pitala i za trudnoću. «Ma sve je u najboljem redu, hvala Bogu», rekla je bezbrižno Tilda i poručila Magi «samo se ti dobro zabavi», poslavši joj poljubac preko telefona. Magi je bila cijeli tjedan uzbuđena, a u petak u jutro kad je eto došao i taj dan kao da je bila sva izvan sebe. U školi je uzela slobodan dan. «Pa, može i ona jednom eskivirati. Uostalom ovo je i bilo važno», razmišljala je u sebi dok je ravnatelja išla moliti za slobodan dan. Taj petak rano se probudila, obavila doručak, istuširala se , otišla u Daily Fresch na kavu i smislila plan gdje će sve Andrasya odvesti. Ta on ostaje u gradu tri dana i nema smisla da spavaju u hotelu kad on može sebi dnevnice uzeti i spavati kod nje. «Intimnije je, a i atmosfera je poznata», pomislila je Magi. Kad je odlazila taxijem u zračnu luku razmišljala je o danu kad je srela u Ateni tog zgodnog i nimalo nametljivog Andrasya i kako je sve teklo glatko, a i kako se nije nadala da će se tako skoro sresti i to još u Zagrebu. «Ta, ljetu se još nije nazirao kraj. A Zagreb je u to doba bio najljepši. Osim ako izuzmemo jesen kad je sav obojan u smeđe i crveno, pa i zimu kad ga snijeg zabijeli. Moj Zagreb», sa sjetom je razmišljala Magi vozeći se prema zračnoj luci. Nije dugo čekala kad se u daljini pojavio lik Andrasya. Na sebi je imao traperice, parku boje pijeska i krem polo majicu, a na nogama mokasine bež boje. Vjetrić mu je razbašurio kosu i Magda je samo uzdahnula kad ga je ugledala. Bio je neodoljiv, a to joj je i cijelo tijelo pokazivalo. Sva je drhtala i treperila. I on je nju, onako sičušnu, izgubljenu među brojnim putnicima i onima koji čekaju nekog svog, odmah iz daljine ugledao i stao mahati. Pogledi su im se uspjeli u toj silnoj gužvi sresti i znala je kad su joj koljena klecnula da će mu se baciti u zagrljaj i sve zaboraviti. I Alminu bezuvjetnu, velikodušnu, toplu, tjelesnu ljubav i sve nevolje koje je prate kroz život i sve. Tildu i Marka i Damira, a Nevena? Nije to bila scena kao na filmovima. Sasvim običan prizor dvoje ljudi koji se vole i koji se sreću nakon duljeg vremena. Andrasy ju je obujmio svojim krakatim, dugim rukama oko struka, a ona njemu obavila ruke oko ramena. Nije zajecala, kako je pomislila u prvi mah, ali je osjetila toplinu i dragost što vidi i dodiruje čovjeka kojeg je tako silno i intenzivno voljela tamo u dalekoj vreloj Ateni. Andrasy joj je objašnjavao kako je putovao, kako su ljubazne stjuardese i sve ostale sitnice i nagovarao je da sa njim pođe u hotel Sheraton gdje odsjeda tri dana koliko je u Zagrebu. Magda je pristala i uskoro su se našli u crnom mercedesu — takxiju na putu prema hotelu u središtu grada. Cijelo vrijeme puta na stražnjem sjedištu taxija gdje su zauzeli mjesta oboje su šutjeli i držali se za ruke. Kao da su se prvi puta sreli. Nisu znali što reći jedno drugome, a bilo je toliko toga za reći. Od Andrasyeva plana da je pozove kod sebe u Budimpeštu do Magičine želje da ga uhvati za ruke i odvede na razgledavanje i upoznavanje Gornjeg grada i donjogradskih lijepih zagrebačkih ulica, do želje da konačno dogovore hoće li život provesti zajedno i gdje će to biti? Ali, oni su šutjeli kako zaliveni. Izašli su iz taxija, uzeli kofere i garderobu i Andrasy se otišao prijaviti na recepciju. Magda je kao opčinjena ništa ne pitavši pošla za njim. Andrasy je najprije raspakirao kovčege i potom otišao na tuširanje. Okupan i svjež kao da nije proveo u avionu nekoliko sati Andrasy je traperice zamijenio lanenim hlačama i bijelom safari košuljom, a mokasine sandalama i savršeno se uklopio i Magičini stil. Ona je za prigodu dočeka svojeg Andrasya odjenula safari haljinu i sandale na remenčiće iz Trsta. Smireni i spokojni, sretni što su zajedno, a opet nekako napeti, jer njihovo upoznavanje tek je bilo na početku, a veza im je ovisila o svakom njihovom izrečenom stavu o bilo kojem životnom pitanju napustili su Sheraton i pješke se uputili u središte grada. Doduše ne skroz moj, ali već više od 20 godina je moj. Posjetila sam Budimpeštu kao studentica. Onda je još bio komunizam i pročelja zgrada bila su siva, ali Budimpešta je bila zamamna. Oduvijek sam pažljivo birala ljude s kojima ću se družiti.

Èokoladni Theater posjeæuje više turista nego obli¾nji srednjovjekovni dvorac Riegersburg. Nudi mi za udaju!!! Dva brata, oba u lošim novčanim situacijama, odluče opljačkati zlatarnicu njihovih roditelja. On je sakupljao karton, novine, sve to, a David je sakupljao one male, šarene papiriće koje su zvali — pare. Umjetnost je plamen, koji se ljušti.